Bio jednom jedan umetnik koji je imao malog sina koji se normalno kao i sva druga deca u to doba igrao sa svojim igračkama. Umetnik je često pio, tako da je njegova žena, majka njegovog sina, smatrala da je on neodgovoran otac. U očima žene, muž je bio i propalica koja ne može ništa da zaradi od svoje umetnosti.
Umetnikov sin u ruci je tog, danas već istorijski značajnog dana čvrsto držao automobilčić u ruci i gurao po podu sobe. Onda je tako u svom dečačkom zanosu, kako to obično biva, udario u stočić na kome se nalazilo mastilo koje je otac koristio za pisanje. Na ruci malog deteta prosulo se mastilo. Dete je i dalje vozilo automobilčić kao da se ništa nije desilo. Pijani otac je u transu samo čuo: ''Tu-tu, tu-tu...'' i zagledao se u detetovu ruku koja je bila umazana mastilom i u tome je video umetničko delo. Uskoro je u sobu ušla majka i počela da viče na muža: ''Kako možeš mirno da sediš dok ti je dete umazano mastilom kretenu?''. Ubrzo je počela i da ga udara jer ju je nervirala njegova flegmatičnost.
Malo dete videvši da njegova majka tuče oca, počelo je da viče: ''Nemoj tatu, nemoj tatu...''.
I umetnik je uskoro radosno povikao: ''Tatu'', dok ženi apsolutno nije bilo jasno kako muž može biti srećan dok ga ona udara. Nije mogla ni da predpostavi da je njen dragi tog trenutka stvorio, spontano i zahvaljujući pre svega svom sinu, novi umetnički izraz nazvan tatu, a mrlje na ruci umetnik je nazvao tribali, što je bilo uskoro opšte prihvaćeno u svetu i tako je ostalo i do danas. Detetovo zapomaganje bilo je zapravo presudno za nastanak novog umetničkog stila.
Umetnik je ubrzo počeo ozbiljno da zarađuje, a žena je iznenada počela da poštuje svog muža. Rešila je da se više ne ljuti kada genije nešto zabrlja jer je shvatila da bi to moglo da znači da je došao do nekog epohalnog otkrića u umetnosti.
autor: Branko Radakovic
Kako je nastao prvi tatu
Sviđa ti se? Javi ostalima!
Sviđa ti se? Javi ostalima!
