Pesma Santa Marija della Salute romantičara Laze Kostića (1841-1910), napisana je pre tačno sto godina, pred samu pesnikovu smrt 1909. godine. Rođen u Kovilju u Bačkoj u vojničkoj porodici (otac mu je bio oficir, majku nije upoznao; odgajili su ga bogati rođaci), osnovnu školu je završio u Kovilju, gimnaziju pohađao u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, a prava diplomirao i doktorirao na Peštanskom univerzitetu.
Radio je kao nastavnik u gimnaziji u Novom Sadu, kao advokat, veliki beležnik i predsednik suda, ali nakon manje od deset godina službe napušta posao i potpuno se posvećuje književnom radu (novinarstvu, politici i javnim nacionalnim poslovima).
Kao mladić angažuje se za srpsku nacionalnu stvar: želeo je da se Srbija odvoji od Mađarske. Zbog toga je potrošio dobar deo svoje mladosti i bogatstva, pa je u srednje godine ušao kao siromašni boem. Prevodio je (prvi je preveo Šekspira) sa grčkog i latinskog i čitao grčke filozofe u originalu. Zahvaljujući takvom obrazovanju, oduvek je bio zanimljiv ženskom rodu. Bio je i duhovit pa su mu predavanja bila dobro posećena. Uprkos tome, nije imao sreće u ljubavi.
Julijanu Palanački upoznao je na predavanjima 1872. godine, koja je još tad odlučila da će postati njegova žena. Kako je voleo da se kocka Laza Kostić je izgubio dosta novca pa 1884. godine odlazi u Crnu Goru. Razočaran u Srbe i njihov lažni patriotizam piše tekst o Branku Radičeviću, smatrajući ga izveštačenim i lažnim. Takvim napadom na kanon skrenuo je negativnu pažnju na sebe.
Bio je veliki poštovalac Vuka Karadžića i narodne umetnosti. Godine 1891. vraća se u Beč, odakle piše Julijani Palanački. U to ga doba Lazar Dunđerski poziva na imanje u Čelarevu gde dobija svoju sobu i uslove za rad. Tako upoznaje trideset godina mlađu Lenku Dunđerski kojoj je posvetio pesmu Santa Marija della Salute. Iako je Lenka gajila ista osećanja Lazar odlazi u Krušedol gde se bavi prevođenjem.
Godine 1895. ženi Julijanu Palanački. Kum na venčanju mu je bio sam Dunđerski. Na svadbeno putovanje odlazi u Veneciju, gde prvi put vidi crkvu Santa Marija della Salute. Godinu dana kasnije Lenka umire od trbušnog tifusa u Beču. Smatra se, međutim, da se ubila a Laza Kostić krivi sebe za njenu smrt.
Uprkos boli koja ga razdire vodi miran, građanski život i često putuje sa svojom ženom po svetu. Godine 1899. drži predavanje u Novom Sadu povodom proslave pedeset godina stvaralaštva Jovana Jovanovića Zmaja, čiji je bio prijatelj, ali biva prekinut jer osporava vrednost Zmajevog rada. Bio je osuđen na zaborav, jer je o srpskim veličinama govorio na kritičan način.
Tri godine nakon skandaloznog predavanja (1902) objavljuje knjigu o Zmaju i šalje je svom prijatelju, koji je tada bio na samrti. Godine 1908. Julijana se razbolela i umrla. Neposredno pred njenu smrt Laza je završio zbirku u koju uključuje pesmu Santa Marija... na kojoj je radio punih četrnaest godina. Otkrivaju je, dvadeset godina kasnije, Milan Kašanin i Isidora Sekulić. O njoj se piše, ulazi u školski program.
Laza Kostić napisao je oko 150 lirskih i dvanaestak epskih pesama, balada i romansi, tri drame i brojne tekstove polemičkog karaktera, predavanja, skice i feljtone. Njegovim najznačajnijim prevodima smatraju se Šekspirovi Romeo i Julija, Hamlet i Ričard II. Napisao je i nekoliko fantastičnih pripovedaka Čedo vilino, Maharadža i Mučenica.
Pesma Santa Marija della Salute napisana je pre jednog veka, šestog juna 1909. godine. Ova nas je godina, dakle, počastila još jednim, možda najlepšim do sad, jubilejom jer je, posle Solomonove Pesme nad pesmama, Lazina Santa Marija della Salute, pisana u oktavama, jedna je od najlepših ikad spevanih.
http://sr.wikipedia.org/wiki/Лаза_Костић
Zabeležila i doradila
Tamara Lujak