Novo Društvo srpsko-grčkog prijateljstva, osnovano oktobra 2001. godine, i smešteno u Molerovoj 16 u Beogradu, radi i opstaje bez ikakve materijalne pomoći. Otud neredovno izlaženje glasila društva. Prethodna dva broja, koja su objavljena kao dvobroji, pokrivaju period od 1995-1996. (br. 5-6) do 1997-1998. godine (br. 7-8), a posvećeni su osnivanju katedre za neohelenske studije u Beogradu i grčkoj i srpskoj prosveti (br. 5-6), i dvestagodišnjici rođenja Rige od Fere (br. 7-8). Najnoviji broj (br. 9) obuhvata period od 1999. do 2009. godine i u celosti je posvećen sećanjima na NATO bombardovanje Srbije i podršci grčke vlade, ali i običnog stanovništva, srpskom narodu u tim teškim mesecima.
Izvrsne i potresne tekstove u ovom broju potpisuju Miodrag Stojanović (Kosovo – Termopili Balkana), Dragan Vučićević (Prijateljstvo za pamćenje) i Svetlana Stanković (Preživeli pamte). Broj krase i karikature grčkih i srpskih autora iz 1999. godine, dok Dejvid Binder, dopisnik The New York Times-a od 1961. do 2004. godine, poručuje: „Srbija je i blagoslovena i prokleta. Blagosloveni su i prokleti i oni koji su zbog geografskih ili nekih drugih okolnosti primorani da imaju posla sa Srbijom. Oni obično padnu u zamku njenog položaja. Razlog je sasvim očigledan. Jovan Cvijić, rodonačelnik srpskih geografa i najveći proučavalac Balkana, svojevremeno ga je obrazložio sledećom konstatacijom: „Mi smo svoju kuću podigli na sred puta.”.” Nadajmo se samo da će se neko setiti i izgradi zaobilaznicu.
Tamara Lujak