Ada Ciganlija, beogradsko more



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Retka su jezera sa slanom vodom, ali se mogu naći (kao Mrtvo more, na primer, na Lokrumu kraj Dubrovnika koje je prirodnim putem, podvodnom pećinom, spojeno sa otvorenim morem), ali za slatkovodno more retko ko da je čuo. Pa opet, baš se u Beogradu nalazi takvo jedno more. Malo je, doduše, i može se obići za sat ili dva, u zavisnosti od toga da li ga obilazite na rolerima, biciklom, u voziću ili pešice.

Da li ste znali da se, kad se kaže Ada Ciganlija, misli i na Adu Međicu, smeštenu između Ade Ciganlije i Novog Beograda?

Nekada su u šumama Ade živele srne, zečevi i fazani - koji i dan danas naseljavaju šumu, dok se tek ove godine srne polako vraćaju. Ali nisu oni jedini stanovnici šume. Ne mislimo na onaj javni, uređeni deo namenjen šetačima i plivačima, već na onaj malo poznati deo u kojem borave vlasnici splavova.

Adu, odnosno Savu, naseljavaju i puževi, žabe i, naravno, ribe (i to kakvi primerci!), a od nedavno (od kad se Jugoslavija raspala) i vodene zmije. Možemo slobodno reći da voda nikad nije bila čistija. Na njoj borave i galebovi, patke i guske (gajene), vilini konjici i neizbežni komarci, a sve ih sa obale vrebaju mačke i psi lutalice. Isti se ovi stanovnici mogu naći i na Adi Međici, koja je omiljeno odmaralište žitelja Novog Beograda (iz prostog razloga što je jednostavnije doći do ostrva sa novobeogradske strane).

Bele topole, zaštitni znak Ade, impozantno drveće raskošne krošnje koristile su kao zgodno odmorište svrakama sve dok najstarija i najviša stabla nisu posečena. Svrake i danas odsedaju na njihovim krunama, ali u daleko manjem broju, što ih ne sprečava, međutim, da i dalje neumorno grakću.

Zanimljiva razlika između Ade Ciganlije i Ade Međice jeste nedostatak zemunica u „korist” prve. Prva sojenica podignuta je na donjem špicu Međice gde i dan danas (osvežena i doterana) sa ponosom stoji. Gornji je špic poznatiji, prvenstveno po uređenoj obali i kupalištu (koje koriste kako oni koji čamcem pređu na Međicu, tako i oni koji se dovezu do takozvanog „Savskog mora”, dela gde je Sava, u visini bloka 45, najšira), ali i po kafani „Špic” koja je godinama privlačila goste izuzetno ukusnom i jeftinom hranom (i koja se danas, pod novim vlasnikom, renovira).

Pored opisanog živog sveta reni bunari su drugi zaštitni znak Ade Ciganlije. Malo ko zna da su upravo oni zaslužni za čistu gradsku vodu koju pijemo. Reni bunari, crpne pumpe, podignuti su duž čukaričke i novobeogradske obale Save i povezani sa fabrikom za prečišćavanje vode koja se nalazi u Makišu.

Današnja i negdašnja Ada Ciganlija dva su potpuno različita sveta. Pre pedesetak godina u Adi su uživali pretežno porodični ljudi i poseban soj ljudi, poznatiji kao Adaši, koje je verno prikazao Momo Kapor u čuvenom romanu „Ada”. Danas su njeni uživaoci pretežno mladi, koji na raspolaganju imaju zadivljujuću lepezu ponuda. Nekada su na Adi ljudi i deca igrali fudbal, košarku, odbojku, vozili bicikl ili trčali obalom jezera (Makiška strana je tada bila dostupna samo pecarošima). Današnja je ponuda daleko bogatija.

Nekada se na Adu prelazilo čamcima, a danas zemljanim nasipom, podignutim šezdesetih godina prošlog veka, koji Adu čini poluostrvom. Nekad se kupalo na Beogradovom kupatilu, danas zaboravljenom i napuštenom, koje gleda na Novi Beograd. Danas vas sa Novog Beograda do Beogradovog kupatila prevoze čamdžije, bilo da ste sami ili u društvu, na biciklu ili na rolerima.

Svoje ime Ada duguje keltskom plemenu Skordiska, jednom od najstarijih stanovnika Beograda. Ime izduženog rečnog ostrva smeštenog na četvrtom kilometru od ušća Save u Dunav moglo bi da se prevede kao: „ostrvo“ (singa) i „podvodno zemljište“ (lia). „Singalija“ je vremenom prešlo u Ciganlija. Godine 1821. knez Miloš Obrenović proglasio je ostrvo za državno i narodno dobro, što je ostalo do danas kada, zajedno sa Adom Međicom, Savskim jezerom, Adom Safari i delom Makiškog polja, zauzima površinu od 800 hektara.

Ada Safari, manje jezero površine 6 ha nastalo 1994. godine preuređenjem nekadašnje močvare zarasle u šipražje i trsku, i poribljeno šaranom, koristi se za ribolovačka takmičenja (postoji 300 numerisanih mesta za pecaroše). Onima koji nisu ribolovci na raspolaganju stoji restoran u kojem može da se prezalogaji ukusna hrana, dok najmlađi mogu da uživaju u dečjem pozorištu – igralištu „Robinzonovo ostrvo“, smeštenom u neposrednoj blizini, koje redovno (naročito leti) prikazuje predstave.

Savsko jezero dugo 4,2 kilometra i u proseku široko 200 metara, sa dubinom između četiri i šest metara, bogato je ribom. Najviše ima tolstolobika i somova. Povezano je vodopropusnom branom na gornjem nasipu sa Taložnikom, manjim prečišćenim i ograđenim jezerom, iz kojeg se u Savsko jezero neprestano ubacuje filtrirana voda. Iz jezera se pumpama na donjem špicu izbacuje voda u Čukarički rukavac. Na taj način obezbeđen je veštački protok vode.

Osam i po kilkometara dugu obalu uokviruje šljunkovita plaža. Kupalište je opremljeno javnim kupatilima, tuševima i česmama. Opslužuju ga stručne spasilačke službe, nekoliko lekarskih ambulanti, (konjička) policija, kao i radnici komunalnih službi. Oko njega se razvio urbano-sportski ambijent sa pešačkim i biciklističkim stazama. Upotreba motornih plovila na jezeru je zabranjena, kao i uvođenje pasa na kupalište. Ada je jedini gradski park koji je u celosti dostupan i uređen po meri osoba sa posebnim potrebama (za njih je obezbeđen toalet, parking prostor, sve su staze sa kosim završecima, bez ivičnjaka).

Zvanična kupališna sezona počinje 15. juna i traje do 15. septembra. Svakoga dana plaža (zvanično) radi od 10:00 do 19:00 časova, dok vikendom radi duže zbog povećanog broja posetilaca. Pored plivanja na jezeru su zastupljeni skoro svi vodeni sportovi: veslanje, kajak, kanu, vaterpolo, jedrenje na dasci, skijanje na vodi, tobogani, pedaline. Na delu obale Savskog jezera koji ne koriste kupači nalazi se deset platformi za sportski ribolov.

Sa preko pedeset sportskih terena Ada je najveći sportski centar u Beogradu, a spomenućemo samo neke od šarolikih i mnogobrojnih ponuda: AJK – Beograd, najstariji jedriličarski klub u Jugoslaviji, osnovan 1934. godine; žičara za skijanje na vodi, na Makiškoj strani Ade; skakanje (bandži džamping) sa krana visokog 55 m, postavljenim iznad vode; tereni za bejzbol, golf, košarku, odbojku, tenis, ragbi, rukomet, mali fudbal, hokej na travi, kao i dva terena za fudbal od kojih je jedan na veštačkoj travi, prvi u našoj zemlji. Tri veslačka kluba „Grafičar”, „Crvena Zvezda” i „Partizan” svakodnevno treniraju na Savskom jezeru i učestvuju na mnogobrojnim takmičenjima, od kojih se neka svake godine održavaju na Adi.

Poseban užitak pruža nedavno izgrađena Holmerova trim staza smeštena u jasenovoj šumi pored sportskih terena i piknik prostora. Dugačka 1.400 metara, sa 16 stanica (zadataka) međusobno udaljenih 20 do 85 metara, rađena je po uzoru na holandsku trim stazu sportskog centra Papendal u blizini Amsterdama. Zadaci utiču na celokupnu muskulaturu, podizanje nivoa srčane i disajne funkcije organizma.

Od novije ponude svakako treba izdvojiti park „Avanturu”, u kojem zainteresovanima stoje na raspolaganju raznorazne prepreke, platforme, viseći mostovi, gelenderi i grede na otvorenom prostoru, sve u cilju sticanja bolje kondicije, jačanja duha i dobrog provoda u trajanju od sat vremena. Park je obezbeđen i osiguran profesionalnom opremom za zaštitu od pada. Omogućene su pojedinačne, grupne i noćne posete (uz upotrebu čeonih baterijskih lampi), ali i takmičenja i proslave rođendana.

Ugostiteljsku ponudu čini sedamdeset restorana u rustičnom stilu, raspoređenih oko jezera i desetine splavova - restorana na Savi. Vlasnici i posetioci splavova - kućica za odmor, koji se protežu duž cele obale Save na poseban način doživljavaju lepotu Ade.

Na ulazu u Adu Ciganliju nalazi se parking prostor za hiljadu vozila, a u Čukaričkom rukavcu smešten je zimovnik za čamce – marina „Ada Ciganlija“sa oko 400 priveza. U planu je čišćenje rukavca i izgradnja nove moderne marine.

Iz grada se do Ade može stići biciklističkom stazom uz desnu obalu Save (od Ušća). Sa Novog Beograda se preko celog dana može doći čamcem od Bloka 70 u visinu donjeg, a od Bloka 45 u visinu gornjeg špica Ade Međice. Leti se uvode i redovne autobuske linije iz svih delova grada, a započeta je i izgradnja mosta od Banovog brda do Novog Beograda, ispod donjeg špica Ade Ciganlije.

U susedstvu Ade Ciganlije, sa pogledom na novobeogradsku obalu Save, smešteno je ostrvo Ada Međica sa sojenicama kao jedinstvenim oblikom arhitekture, splavovima, stazama, ozidanim ognjištima i pomoćnim objektima. Svi objekti izgrađeni su od „lakog mateijala” i prilagodjeni su ciklusu plavljenja Ade.

Sojenica je tip kuće preuzet od starih Slovena, sa svim ugodnostima prave kuće osim što je pobijena na visoke šipove (pošto je Međica plavno ostrvo), pa se do nje može doći samo stepenicama. Po pravilu svaka sojenica na Međici ima i svoj splav ili vezno mesto na obali. Splavovi su plutajuće platforme sa kućicom, privezane za obalu. Osnovu im čini konstrukcija međusobno povezanih praznih buradi na koju se postavlja noseći pod od gvozdenih šipki (roštilja) i drvenih dasaka preko. Izgled kućice i prateći detalji zavise od mašte vlasnika.

Važnu ulogu u životu Međice imaju staze. Takozvana „magistralna staza” obrubljuje obale ostrva. Na nju izlaze bočne staze koje spajaju pojedine sojenice ili splavove sa centralnom „magistralom“. Pored ovih staza od „tvrdog” materijala, postoji i niz stazica koje su utabali stanovnici sojenica i splavova ili posetioci idući nekim svojim poslom. Prosečan rekreativac stigne sa jednog špica Ade na drugi za dvadesetak minuta, a na najširem delu Ade prelazak sa jedne strane na drugu straje nepunih desetak minuta.

I pored izobilja zelenila, gustog šipražja, vrba, paprati i pečuraka, te ukrasnih baštenskih biljaka, četinara i najrazličijih vrsta ukrasnog cveća na Međici nema ni vode ni struje, pa se opet živi, kuva, zida, betonira, ali se i pije: pivo, vino, domaća rakija i svakojaki sokovi. Jede se što se donese (kupus, jagnje, kolenica, škembići, čorba), uhvati u žbunju - žaba, zmija ili ono što se upeca - riba. Pre četrdeset i pet godina osnovano je „Udruženje Ada Međica”, koje je ostrvo dobilo u zakup na 99 godina. Udruženje uređuje staze, pristan, dotira prevoznika zimi.

Ako se odlučite za jednu od ponuda Ade Ciganlije i Ade Međice ne zaboravite: ako vam dosadi kupanje ili sunčanje, bavljenje sportom ili čitanje novina i gledanje TV-a, rad na laptopu (da, sve je moguće) ili sređivanje obale, uvek možete da se spustite do Beogradovog kupatila i čamcem (ili biciklom uz obalu Save) dođete do Brankovog mosta odakle vam na raspolaganju stoje mnogobrojne ponude samog centra grada.


P.S. Ako maštate o tome da kupite splav imajte jednu važnu stvar na umu: održavanje splava vrlo je važna (i skupa) stvar. Leti je „lako“, kad su stomaci puni, a vi i komšije splavari u punom zaletu. Ali sasvim je druga pesma kad se sunce i zemlja povuku, a zavladaju voda, vetrovi i niske temperature. Sneg da i ne spominjemo. Tada treba zagaziti u ledenu vodu, ispraviti splav i privezati ga za drvo, tada se treba popeti na zaleđeni krov i skinuti sneg, tada se, na kraju krajeva, treba i zagrejati rakijicom ili kuvanim vinom. A tada su, više nego ikada, ljubazne komšije splavari više nego dobrodošli.

Tamara Lujak



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Važna napomena!

Stranica na kojoj se nalazite je automatizovani servis web magazina Helly Cherry.
Redakcija našeg magazina je posvećena objavljivanju autorskog materijala. Iz tog razloga, i zbog nedostatka vremena, naša redakcija ne piše vesti i najave za nove koncerte, izdanja i razne manifestacije.
Ipak, ostavili smo mogućnost organizatorima, promoterima i svima ostalima da svoja dešavanja najave upravo putem ovog servisa. Vesti i najave koje oni šalju se automatski objavljuju na ovim stranicama (u obliku, obimu i sadržaju koji su sami odabrali) tako da naša redakcija nije odgovorna za taj deo sadržaja.

Pratite nas na Fejsbuku