''Bilo jednom u Paraćinu'' na BELDOCSu



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Prvi dugometražni dokumentarac Branka Radakovića ''Bilo jednom u Paraćinu'' koji je završen početkom oktobra 2011. biće premijerno prikazan u Dvorani kulturnog centra  u Beogradu, 7. maja, sa početkom u 17 časova, na jednom od najznačajnijih festivala dugometražnog filma BELDOCS-u.  


U međuvremenu reditelj Branko Radaković je brutalno pretučen i deset dana je proveo u bolnici, a trenutno je na kućnom lečenju, gde će se, nadamo se, oporaviti do premijere.

http://www.filmske-radosti.com/novo/content/brutalno-pretucen-reditelj-Branko-Radakovic

Reditelj je za ''Helly chery'' izjavio:

Bendovi ''Argus'' i ''Fani bend'' i pored evidentnog kvaliteta i zavidnog autorskog opusa do prave medijske popularnosti nisu mogli da dođu jer smo živeli i nažalost još uvek živimo u vremenu gde se autorski rad ne ceni, a što je najzanimljivije i jedan i drugi bend imaju po bar dva velika hita koji bi, da je pre svega, drugačija uređivačka politika na našim radio i TV stanicama, bili odavno prepoznatljivi i najširoj publici. Nakon beogradske premijere ovog filma nadamo se da će nešto promeniti. Da sve ovo nije prazna priča uverite se, tako što ćete doći da vidite premijerno ovaj film.

Pre premijere film su pogledali neki važni ljudi koji su pogledali ovaj film i dali kritiku. Prvi osvrt dao je poznati književnik i panker Ivan Glišić, a posle njega i poznati reditelj i teoretičar filma Miroslav Bata Petrović.

Glišić je, izneđu ostalog, u svom osvrtu napisao: ''Možda će se neki, pre ili posle gledanja ovog filma, pitati: Čemu ovo? Ova priča/istorijat o lokalnim/paraćinskim rokenrol i pank bendovima. Takvim 'prznicama' upućujem 'prznički' savet 'da se pokriju ušima', jer ne znaju istorijat nastanka svetskog rokenrola i panka. Ovi muzički pravci/pokreti, nastali su upravo u sredinama daleko od svetlosti i blagodeti velegrada. Dakle, izvorni rokenrol i pank nisu čeda metropole. Ono što nam metropola pruža, samo je, manje ili više, uspešna kopija izvornog, lokalnog. Zato, raduje me ovaj dokumentarac, i kamo sreće da svako mesto 'bogu iza leđa' ima ovakav film, samim tim istorija našeg rokenrola i panka bila bi potpuna, i prava. Posebna vrednost ovog dokumentarca je i u tome što o paraćinskom rokenrolu i panku pričaju oni koji su ga stvarali, kroz veliku vremensku distancu. Vidimo ove muzičare/entuzijaste u ranoj mladosti, uglavnom kroz fotografije, plakate, demo snimke i fanzine, uz poneki nastup uživo/medija beše malo, i skoro svi zatvoreni za rokere i pankere. Potom, evo ovih pionira i danas, vremešni su, ali njihova ljubav prema rokenrolu i panku nije oronjena s' godinama.''

Petrović je u svojoj kritici filma napisao, između ostalog, sledeće:
''Što se tiče strukture Radakovićevog filma, on je napravljen u najboljoj tradiciji  'montažnog dokumentarca' u kome je uloga naratora poverena samim učesnicima događaja i njihovim svedočenjima, koja autor filma potvrđuje arhivskim materijalima kojima se mora verovati. Čestim ubacivanjem crno-belih fotografija, vhs-snimaka i veštačkih filmskih kracera, naročito u delovima koji govore o osamdesetim godinama, autor je maestralno dočarao duh prohujalih vremena i ukus arhivskog materijala, koji ne mogu da vas ostave ravnodušnim. Nostalgija za tim vremenima naročito će se buditi kod predstavnika onih generacija koje su ta vremena preživele, a film će, svakako, delovati inspirativno i stimulativno čak i na one koji su rođeni pre 15-20 godina.
Film Branka Radakovića, jednostavno rečeno, najviše pleni svojom merom u svakoj tematskoj celini, kao i filmskim ritmom koji je potpuno u saglasnosti i na linji ritma koji je propagirala muzika o kojoj govori.
Iako traje 103 minuta, ovaj dokumentarni film prohuji, baš isto kao što su prohujala i ta divna stara vremena – vremena rocka, punka, zanosa i mladalačkih ideala.
Jer, da završimo citatom samog autora, iz filma: 'Od 2003, od ubistva Zorana Đinđića, pravog rocka u Srbiji više nema'.''



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Važna napomena!

Stranica na kojoj se nalazite je automatizovani servis web magazina Helly Cherry.
Redakcija našeg magazina je posvećena objavljivanju autorskog materijala. Iz tog razloga, i zbog nedostatka vremena, naša redakcija ne piše vesti i najave za nove koncerte, izdanja i razne manifestacije.
Ipak, ostavili smo mogućnost organizatorima, promoterima i svima ostalima da svoja dešavanja najave upravo putem ovog servisa. Vesti i najave koje oni šalju se automatski objavljuju na ovim stranicama (u obliku, obimu i sadržaju koji su sami odabrali) tako da naša redakcija nije odgovorna za taj deo sadržaja.

Pratite nas na Fejsbuku