Drevni
monaški budistički lokalitet u oblasti Aurangabada i Bombajskoj državi u
Indiji. Zapušteno i zaboravljeno preko hiljadu godina, ponovo je
otkriveno 1819. g.
Dvorane Adžante (अजिंठा लेणी, Ajiṇṭhā leni) u kojima su obitavali monasi (vihara) i oltarske odaje (čaitja) imaju oblik pećina. Ima ukupno 28 hramova isklesanih u stenama klanca u obliku slova „U“, koji prati reku Vagumu - u dve faze, u II v. p. n. e. (za vreme dinastije Satavahana) i u V v. (za vreme dinastije Vakataka). U njima se nalaze neke od najljepših budističkih zidnih slika u Indiji. Zato su 1992. godine upisani na UNESCO-ov popis mesta svetske baštine u Aziji i Okeaniji.
Dvorane Adžante (अजिंठा लेणी, Ajiṇṭhā leni) u kojima su obitavali monasi (vihara) i oltarske odaje (čaitja) imaju oblik pećina. Ima ukupno 28 hramova isklesanih u stenama klanca u obliku slova „U“, koji prati reku Vagumu - u dve faze, u II v. p. n. e. (za vreme dinastije Satavahana) i u V v. (za vreme dinastije Vakataka). U njima se nalaze neke od najljepših budističkih zidnih slika u Indiji. Zato su 1992. godine upisani na UNESCO-ov popis mesta svetske baštine u Aziji i Okeaniji.
Ovo
područje je od II v.p.n.e. bilo naseljeno budističkim sveštenicima koji
su ga napustili u V veku, zbog napada hinduista. Pećinski hramovi su
ostali zaboravljeni i verojatno bi potpuno propali da nisu tako zabačeni
i skriveni od pogleda.
Godine 1819. Britanska vojska je, prilikom lova na tigrove, zabežila njihovo postojanje, nakon čega je otpočelo njihovo istraživanje. Uskoro su postale slavne po svojoj egzotičnoj lokaciji, impresivnoj arhitekturi, umentičkim slikama i davno zaboravljenoj prošlosti.
Pored raskošno isklesanih portala, svaki hram je iznutra jedinstven i originalan. Obično su malo duži nego širi i svaki na zidu suprotnom ulazu ima nišu u kojoj se nalazi skulptura Bude.
Većinu hramova (njih 20) dali su simultano isklesati lokalni vladari oko 475. godine, uključujući npr. pećinu I koja ima veliku vihara dvoranu (koja je služila za život sveštenika) sa svešteničkim sobama i čaitja - sobu sa hramom Bude u pozadini. Zidovi glavne dvorane oslikani su u tehnici freske s osnovom urađenom u gipsu.
Naturalističko slikanje je u ravnoteži s blago toniranim bojama, a obrisni crtež koji je uvek presudni element indijskog slikarstva, jasno ocrtava oblike. Tonske gradacije boja na telu stvaraju iluziju trodimenzionalnosti. Ova sinteza graciozne božanstvenosti i opipljive ljudskosti je tipična za indijsku umetnost u razdoblju Gupta (320-600).
Godine 1819. Britanska vojska je, prilikom lova na tigrove, zabežila njihovo postojanje, nakon čega je otpočelo njihovo istraživanje. Uskoro su postale slavne po svojoj egzotičnoj lokaciji, impresivnoj arhitekturi, umentičkim slikama i davno zaboravljenoj prošlosti.
Pored raskošno isklesanih portala, svaki hram je iznutra jedinstven i originalan. Obično su malo duži nego širi i svaki na zidu suprotnom ulazu ima nišu u kojoj se nalazi skulptura Bude.
Većinu hramova (njih 20) dali su simultano isklesati lokalni vladari oko 475. godine, uključujući npr. pećinu I koja ima veliku vihara dvoranu (koja je služila za život sveštenika) sa svešteničkim sobama i čaitja - sobu sa hramom Bude u pozadini. Zidovi glavne dvorane oslikani su u tehnici freske s osnovom urađenom u gipsu.
Naturalističko slikanje je u ravnoteži s blago toniranim bojama, a obrisni crtež koji je uvek presudni element indijskog slikarstva, jasno ocrtava oblike. Tonske gradacije boja na telu stvaraju iluziju trodimenzionalnosti. Ova sinteza graciozne božanstvenosti i opipljive ljudskosti je tipična za indijsku umetnost u razdoblju Gupta (320-600).
Oltarske
odaje sadrže, kao središnji objekat, svetu relikvijsku humku ili stupu.
Mnoge pećine su ukrašene zidnim slikarijama, stubovima i svodovima. U
nekima postoje i zapisi na ranom brahmi pismu iz II veka p. n. e. Ostale
slikarije i natpisi potiču iz V-VI veka n. e.
Prikazani prizori ilustruju priče o Budinim prethodnim životima, tj. đatake, opisuju njegov život u palati i na dvoru, kraljeve, kraljice i princeze, seoske prizore koji obuhvataju širok spektar flore i faune - bivole, bikove, konje, slonove, lavove, labudove, guske itd, procesije, plesove, muzičare, ljubavnike - i pri tom predstavljaju pronicljivo opažanje indijskog života prehrišćanske i rane hrišćanske ere.
Zastupljena su i vredna vajarska ostvarenja, karakteristična po izrazitom prikazivanju ljudskih osećanja. Pored ilustracija đataki, mnoge, najveličanstvenije, slike i skulpture vezane su za život istorijskog Bude, poznate iz suta: suočavanje princa Sidarte sa tri znamenja - starošću, bolešću i smrću; Marina – đavolja - iskušenja i razne druge događaje iz njegovog života, zajedno sa poslednjim prizorom, parinirvanom.
Freske iz Adžante su značajne i za istoričare umetnosti, pošto se na njima može otkriti razvoj stilova tokom razdoblja od preko hiljadu godina.
Priredila Tamara Lujak
Prikazani prizori ilustruju priče o Budinim prethodnim životima, tj. đatake, opisuju njegov život u palati i na dvoru, kraljeve, kraljice i princeze, seoske prizore koji obuhvataju širok spektar flore i faune - bivole, bikove, konje, slonove, lavove, labudove, guske itd, procesije, plesove, muzičare, ljubavnike - i pri tom predstavljaju pronicljivo opažanje indijskog života prehrišćanske i rane hrišćanske ere.
Zastupljena su i vredna vajarska ostvarenja, karakteristična po izrazitom prikazivanju ljudskih osećanja. Pored ilustracija đataki, mnoge, najveličanstvenije, slike i skulpture vezane su za život istorijskog Bude, poznate iz suta: suočavanje princa Sidarte sa tri znamenja - starošću, bolešću i smrću; Marina – đavolja - iskušenja i razne druge događaje iz njegovog života, zajedno sa poslednjim prizorom, parinirvanom.
Freske iz Adžante su značajne i za istoričare umetnosti, pošto se na njima može otkriti razvoj stilova tokom razdoblja od preko hiljadu godina.
Priredila Tamara Lujak