I Šejtan je odustao od našeg sabaha



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Pomalo stidljiva najava dokumentarca „Once Upon A Time In Sarajevo“ kojeg je snimila Al Jazeera English, a koji će za nekoliko dana imati premijeru na domaćoj verziji Al Jazeere mi nije promakla, ali da sam bio nešto posebno zainteresiran – i nisam. Projektima tipa ovoga gdje jedan 'nezavisan' medij pokušava zaroviti ispod površine i dati odgovore na pitanja, odgovore koje nemaju ni ljudi koji pitanja postavljaju, je dosad već viđen recept za katastrofu.

Nabasao sam na cjelokupni snimak dokumentarnog filma na Youtubeu. Kanal Al Jazeere English postavio je dokumentarac u kompletu, te sam izdvojio četrdesetak i kusur minuta da vidim o čemu se zapravo radi.
Nisam se prevario u svojim nažalost sumornim predviđanjima. Cijeli dokumentarni film izgleda kao loše produciran skeč Top Liste Nadrealista: strana novinarka dolazi da riješi probleme nekadašnje raje, a sada posvađanih i pogubljenih Sarajlija.

Jacky Rowland briljira u svojoj skoro pa nemogućoj nezainteresiranosti za temu. Površna pitanja, kvazi zaključci, nemogućnost direktne i otvorene komunikacije sa sagovornicima. Njen film je još jedan od onih uzaludnih materijala koji ne odgovaraju ni na kakva pitanja, ali čak i ne postavljaju nova. Video izgleda kao propali laboratorijski eksperiment gdje su se u kavezu našli mungos i kobra, pa ih naučnici pokušavaju tapšati i tjerati da se sprijatelje. No kao što već znamo, mungosu i kobri su takvi odnosi prirodna pojava, dok su ovu ekipu razjebali njihovi odnosi i tuđi stavovi.

Odmah na samom početku priče bilo mi je sasvim jasno da će kraj biti proziran, površan i kvazi-poetski: ona će se zamišljeno upitati kako to da ih nije uspjela spojiti. Kad ne lezi vraže... eto ga, Jacky leži i pita se, sumorno gledajući u ružno dizajnirani plafon svog skupocjenog hotela. Nisi ih uspjela spojiti, jaranice, jer ti spajanje nije ni bio cilj. A Nele ti je rekao i najveću istinu od svih, to se neće desiti ispred kamera bilo koje televizije. Razlike između učesnika jednog od najvećih projekata bivše Jugoslavije nisu materijal za rješavanje ispred kamera, a pogotovo ne u nasilnoj verziji spajanja i pomirenja. Životi na ovim prostorima nisu reality show. 

Pogledavši dokumentarac primjetio sam i nevjerovatnu količinu grešaka u titlovima, do te mjere da su i Zenino prezime pogrešno napisali. Takve vrste grešaka bih možda mogao tolerisati da je u pitanju lokalna televizija iz neke pripizdine, ali radi se o Al Jazeeri.


Moje skromno i, nadam se, kratko viđenje stvari nakon odgledanog djela je sljedeće.
Mislim da Nele definitivno pati od klasičnog backfire efekta i da je kasno da se nešto mijenja u njegovom načinu razmišljanja. Ja se ne bih usudio nazvati ga 'četnikom', nije on toliko hardcore. U pitanju je sitan, mali čovjek koji je upao u ralje nacionalizma i iz istih se ni dan-danas nije isčupao.

Razumijem Zenu kada kaže da se nova eventualna Top Lista Nadrealista ne bi trebala snimati nigdje drugo osim u Sarajevu. Čak i kompromis da se dio TLN-a snima u Beogradu ili Đurina budalaština da mjesto snimanja nije važno je apsolutni kretenizam koji nema smisla. TLN je Sarajevo i nekadašnje Sarajevo je TLN. Tu nema baš puno priče i filozofije. Nekadašnje Sarajevo nažalost ne postoji, ostala je ruina u kojoj se živi na mentalni, moralni i materijalni kredit.

Nele nije jedini Sarajlija koji je otišao iz svog grada i koji i dan-danas osjeća ogorčenost ka istom. Njegovo pravo je njegovo pravo. No ono što Nele ne uspijeva vidjeti po milioniti put je da je on ugrožen u Sarajevu u jednakoj mjeri u kojoj sam ugrožen i ja koji nisam ni musliman ni Bošnjak, već samo Sarajlija. Da ne bi neko poletio i rekao 'aha, priznao si da je Sarajevo bošnjački grad', reći ću sljedeće: Sarajevo je bošnjački grad upravo zahvaljujući činjenici da ga se jedni odriču, a da ga drugi prisvajaju, te svojim postupcima daju đubradi za pravo da dijeli, mjeri i reže kako im se sviđa.

Eventualni Neletov povratak u Sarajevo je nažalost neka maštarija jer je isti pljunuo po sebi kada je davao kretenske izjave o stvarima o kojima nije trebao razgovarati ni davati mišljenje. Poenta priče je da bi on u Sarajevu, da je ostao ili da se vratio nakon rata bez glupih izjava živio MNOGO BOLJE nego 90% ljudi.
Ovaj grad, koliko god debilan bio na momente, ima izraženu želju da pamti legende, ali i da nemilosrdno uništava sve ono što mu nije po volji. Onog trenutka kada je Nele Karajlić prestao biti Doktor, a počeo biti politički analitičar, u tom trenutku se oprao bojama koje mu nikad niko neće oprostiti, a kamoli današnje Sarajevo. A mogao je biti punk legenda, bog otac i raja. Jeb'o te, mogao je spasiti rock'n'roll u ovom gradu, a ne da nam svake prijestupne dolazi Sexon i puca fore i fazone.

Zahvaljujući činjenici da je ostao u Beogradu i nastavio biti 'sarajevska iseljena legenda' koja živi na osnovu stare slave (niko nije došao na potpisivanje njegove knjige „Fajront u Sarajevu“ zbog knjige, već zbog Sarajeva, TLN-a i Zabranjenog Pušenja), on nesvjesno pomaže i podupire svoju viziju da se ovaj grad pretvorio u smetljište, ali i tendencije onih koji grad žele 'čistiti'.

Đuro je poslovično neutralan i nije ni čudo što je uspio u svom poslu - koliko god mi se to sviđalo, toliko mi se i gadi jer nikad nisam volio one koji nit smrde nit mirišu, te vjerujem da vam je svima jasno da neću biti jedan od nekoliko hiljada onih što će ići na Đurinu sit down komediju "Đurologija" koja će uskoro igrati pred rasporedanim sarajevskim BKC-om u više termina. To mi je jednako bizarno kao i skakati na koncertu sadašnjeg izdanja Zabranjenog Pušenja. Zakaj ne kontam fazone, kužiš?

Da je Jacky i uspjela da spoji nekadašnju raju i da počnu priče o Top Listi Nadrealista 21. vijeka, trebali bi biti apsolutni imbecil da pomislite da bi takvo nešto imalo istog odjeka kao nekadašnja lista. Između one tamo i eventualne buduće stoje vojske, granice, zatrovani mozgovi i sadašnjost. Da eventualno zamislimo Top Listu Nadrealista u sadašnjosti, na kojem bi to tačno kanalu išla moderna TLN? Na BHT-u koji je pod strogim nadzorom Regulatorne Agencije za Komunikacije koja žustro pazi da sve objavljeno bude politički korektno govno koje se podešava kako političari žele, ne zadovoljava nikoga i ne stvara ništa više doli otpora i nagona za povraćanjem u želucu svakog normalnog čovjeka koji želi da radi, živi i uživa? Ili na možda „našoj sarajevskoj“ Federalnoj televiziji? Mislite da bi mogli sinhronizirati Bakira Izetbegovića ili Milorada Dodika kako bi nam priznali da i oni vole ponekad posisati motku? Zaboravite. Prošla je 1989. godina i priča se završila, a šutanjem mrtvog konja ne postiže se ništa, i Šejtan je odustao od našeg sabaha.

Arnel Šarić



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Važna napomena!

Stranica na kojoj se nalazite je automatizovani servis web magazina Helly Cherry.
Redakcija našeg magazina je posvećena objavljivanju autorskog materijala. Iz tog razloga, i zbog nedostatka vremena, naša redakcija ne piše vesti i najave za nove koncerte, izdanja i razne manifestacije.
Ipak, ostavili smo mogućnost organizatorima, promoterima i svima ostalima da svoja dešavanja najave upravo putem ovog servisa. Vesti i najave koje oni šalju se automatski objavljuju na ovim stranicama (u obliku, obimu i sadržaju koji su sami odabrali) tako da naša redakcija nije odgovorna za taj deo sadržaja.

Pratite nas na Fejsbuku