Mr Ernad Osmić: “INAT JEZIKA”, poezija, Književni klub Brčko d. c. BiH, 2016.
Mlađahni poeta Ernad Osmić (r. 1989. Brčko, SR BiH, SFRJ), svoje kolege, prijatelje, komšije i buduće đake obradovao je potrebom da se oglasi prvom knjigom. Njegov poetski prvenac “INAT JEZIKA”, objavljen je u biblioteci “Nova riječ”, imajući u vidu kako se radi o pesničkom glasu i vesniku stihova koje nisu još uvek obuhvatile ove naše reči. Ernad Osmić, nije želeo da se odup(i)re već uobičajenoj shemi podele svoje stihozbirke na tematsko-motivske krugove, pa ovde nailazimo na tri međusobno povezane celine.
Već u prvom ciklusu “Znakovi”, nailazimo na zanimljive i neuobičajene poetske naslove i sintagme. Sećanja iz detinjstva, strahovi, kao i drugi utisci nalaze svoje mesto u njegovim stihovima. Stoga, za njega je poezija svojevrsna terapija oslobađanja svega toga što pritiska dušu mlađahnog autora, tako da su stihovi prečice za prenošenje tih slika. Uglovi se menjaju, tako da kroz poetske naočale svakog pesnika dobijamo nove konstrukcije i ulepšanu zbilju, jer ovakva deluje ubitačno dosadno i zaglupljuje... Ipak, mnogo se izdvaja poetski naslov “Svijetli prah” (posvećen Vitomiru Lukiću), jer se u njoj na koncizan i lapidaran način obrelo ponajviše suštine života.
Drugi ciklus “Označitelji” nosi u sebi dosta gorčine, ironično sarkastični otklon. Obeležje ovoga ciklusa je pokušaj bekstva od univerzalnog Zla. Treći ciklus “a”, donekle je “opterećen” Božjim sveprisustvom: u potkrovlju kuće, “islamskoj ikoni”, zvukovima (sa) mezarja i sl. Naravno, tu je i poetski tekst “Jaramvel” - o cvetu, zanosne i neponovljive lepote, neuobičajeno lepa sintagma “Ponoćno sunce”, ili završna pesma ciklusa pod naslovom “Definicije”, gde nailazimo na ubedljivo najlepša moguća mesta u poeziji mlađahnog Ernada Osmića.
Konačno, poslednji uvršteni ciklus “Označeno”, popunjen je pesmama za koje bi mogli smelo ustvrditi kako u njima pronalazimo – dosetke. Dovitljivi pesnik Ernad Osmić ume iznenaditi čitaoca ispovednim tonom kao u pesmi “Oče”, dosetkom u pesmi “Zaboravljena misao”, ili “comeback” utisku smrti u pesmi “Sve na svom”.
Na kraju neka nam bude dopušteno progovoriti o naslovu poetskog prvenca “INAT JEZIKA”, o kome recenzent M. Kunić nije rekao ni jednu jedinu reč?! A, činjenica je da se rukopisni tekst izdvaja od ostalih baš po novom naslovu, koji bi morao biti predmet hermeneutike kritike. Po mom skromnom sudu, saznanjima i ubeđenju, sintagma “INAT JEZIKA” u poetskom vokabularu E. Osmića nije slučajna, nego došla sa razlogom. Ona je iznedrena, uzdignuta iznad ostalih poetskih tekstova i smislova. Ona doprinosi višedimenzionalnosti jezika i slojevitosti poezije Ernada Osmića. Otuda se ovaj naslov može razumeti kao autentičan izraz jedne mladosti u savremenim tokovima BH literature, svedočanstvo kome ne nalazimo identično, jer se zainatilo, zaintačilo, jer se nalazi u svom elementu – elementu jezika! I kako god u najširim slojevima našeg naroda možemo čuti reč inat, u turskoj verziji, sa zadnjom fonemom “t”, za razliku od arapskog porekla reči inad, sasvim je primeren ovaj oblik zato što je frekventan i jer ga je narod, pa i pojedinci poput našeg pesnika Ernada Osmića, prigrlio, čineći omiljenim u svakodnevnom životu. Stoga mi se čini opravdanim potcrtati kako su stihovi u poetskom prvencu “INAT JEZIKA” o g l e d a l o jezičkih intencija mlađahnog autora koji se ugnezdio na književnom nebu Brčko distrikta BiH.