Galerija 212 ugostila je nedavno našeg poznatog, svetski priznatog, umetnika Milana Blanušu, koji ove godine proslavlja 50 godina svog umetničkog rada. Izložba njegovih radova otvorena je 16. maja. Publici su predstavljena dela nastala tokom 2016. i 2017. godine, slike i skulpture prepoznatljivog stila – muškarci u raznim, svakodnevnim, situacijama, kao svojevrsna kritika savremenog društva. Minimalna upotreba boje, robusnost figura, neobične poze i radnje koje akteri obavljaju – čine prepoznatljiv autorov potpis.
Čovek je i dalje centralna Blanušina tema, bilo da je u pitanju muškarac (predstavljen na izložbi), bilo da je u pitanju žena. Samotne figure (koje svojom robusnošću, stavom dominiraju platnom, odnosno prostorom – kad je u pitanju skulptura), zarobljene u svakodnevnim, „zabranjenim“, radnjama, ističu frustriranost i otuđenost polova, društva u celini. U tom smislu su Blanušina dela angažovana, kritički nastrojena, i u potpunosti slede njegovo geslo: „Danas je najbitnija stvar u umetnosti istina.“ Umetnik naglašava poruku svojih slika rečima i rečenicama koje iskrivljuju značenje predstavljenog.
Blanuša se bavi i terakotom sa podjednakim uspehom. Već dve decenije u ateljeu Muzeja Terra (Centra za likovnu i primenjenu umetnost Terra) u Kikindi stvara velike i male skulpture od terakote. Emotivni naboj oseća se u svakom pokretu – očaj i beznađe zabrobljenog čoveka osećaju se i iskazuju minimalnim pokretom, minimalnim gestom. Neke od njegovih skulptura mogu se videti u Muzeju Terra na otvorenom, pored skulptura drugih naših umetnika. Jasno dominiraju i otvorenim prostorom, i možda čak i lakše komuniciraju sa publikom – kad nisu stešnjene zidovima galerija.
Publika se na otvaranju Blanušine izložbe pojavila u tolikom broju, da je jedan deo stajao napolju, gotovo na ulici - kao što i treba da bude na otvaranju izložbe renomiranog slikara i vajara. Ta nas je scena podsetila na neka davno prošla vremena, kada se daleko više polagalo na kulturu i umetnost. Blanuša je, iako je to skromno pokazivao, blagim osmehom i prisnim stiskom ruke, bio više nego zadovoljan posetom. Njegove radove možete pogledati do 30. maja u Galeriji 212.
Tamara Lujak
Čovek je i dalje centralna Blanušina tema, bilo da je u pitanju muškarac (predstavljen na izložbi), bilo da je u pitanju žena. Samotne figure (koje svojom robusnošću, stavom dominiraju platnom, odnosno prostorom – kad je u pitanju skulptura), zarobljene u svakodnevnim, „zabranjenim“, radnjama, ističu frustriranost i otuđenost polova, društva u celini. U tom smislu su Blanušina dela angažovana, kritički nastrojena, i u potpunosti slede njegovo geslo: „Danas je najbitnija stvar u umetnosti istina.“ Umetnik naglašava poruku svojih slika rečima i rečenicama koje iskrivljuju značenje predstavljenog.
Blanuša se bavi i terakotom sa podjednakim uspehom. Već dve decenije u ateljeu Muzeja Terra (Centra za likovnu i primenjenu umetnost Terra) u Kikindi stvara velike i male skulpture od terakote. Emotivni naboj oseća se u svakom pokretu – očaj i beznađe zabrobljenog čoveka osećaju se i iskazuju minimalnim pokretom, minimalnim gestom. Neke od njegovih skulptura mogu se videti u Muzeju Terra na otvorenom, pored skulptura drugih naših umetnika. Jasno dominiraju i otvorenim prostorom, i možda čak i lakše komuniciraju sa publikom – kad nisu stešnjene zidovima galerija.
Publika se na otvaranju Blanušine izložbe pojavila u tolikom broju, da je jedan deo stajao napolju, gotovo na ulici - kao što i treba da bude na otvaranju izložbe renomiranog slikara i vajara. Ta nas je scena podsetila na neka davno prošla vremena, kada se daleko više polagalo na kulturu i umetnost. Blanuša je, iako je to skromno pokazivao, blagim osmehom i prisnim stiskom ruke, bio više nego zadovoljan posetom. Njegove radove možete pogledati do 30. maja u Galeriji 212.
Tamara Lujak