Bane Jelić: Od srčano realnog do ognjeno nadrealnog



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Tačno dve decenije nakon snimanja sjajnog albuma "Put do srca", usled raznoraznih nepredviđenih okolnosti Bane Jelić je tek ovih dana čitav proces objavljivanja priveo kraju, i ovoga puta u saradnji sa najstarijom nezavisnom izdavačkom kućom u Srbiji Take It Or Leave It Records... Kako je čitava priča tekla pročitajte u nastavku, u autorskom tekstu samog umetnika.

Album „Put do srca" dostupan je na kompakt disku kao i na svim relevantnim digitalnim platformama:

Digitalne platforme:

Google play: https://tinyurl.com/yaw4wjty

Amazon: https://tinyurl.com/yawwudes

iTUnes:  https://tinyurl.com/ydczngol

Spotify: https://tinyurl.com/yblp7ppd

Deezer:    http://www.deezer.com/album/42931851

Može se preslušati i na Youtube kanalu izdavača:   https://www.youtube.com/watch?v=b-zxxSruCqQ&list=PL9Cs-Pc1Usr39jtuQJISor2Ox7b11WETO&index=1

     „Kada je u pitanju moja karijera bez popularnih bendova u kojima sam svirao sve je išlo nekako nesvakidašnjim, začudnim a pomalo i šokantnim tokom. 1997. godine ponudio sam diskografskoj kući PGP-RTS svoj instrumentalni album "Universe" i u startu sam doživeo poraz za moj album prvenac koji je u to vreme bio nešto sasvim drugačije i novo na jugoslovenskom tržištu. To je bio album na visokom nivou, a sluha izdavača niotkud, potpuna nezainteresovanost. Do tog albuma skoro niko u ex Yu nije snimio takvo virtuozno delo sa kojim sam trebao da stanem kao mlađi gitar heroj a možda i rame uz rame mojih uzora, legendi i starijih kolega - Vlatka Stefanovskog, R.M Točka... ili tačnije kao nastavak art gitarske priče mlađe generacije.

Poražen od odbijanja nekoliko diskografskih kuća dolazim na ideju da je neophodno napraviti vokalni album. Sećam se tada sebe kao umetnika punog entuzijazma, energije u ratnoj spremnosti za osvajanje svih vrhova. Imao sam mladalačku naivnost i konstruktivni inat iz kog se ubrzo rodio sjajan bend. Sastavljam ekipu sa najboljim muzičarima tog vremena, pa i sadašnjeg, a to su: Stevan Nimčević - bas gitara, Čeda Macura - bubanj, Žika Filipović - klavijature, Igor Vukojević i ja lead vokal. Na albumu je bilo i drugih izuzetnih muzičara koji su mi pomogli da izvedem sve šta je bilo neophodno. Ubrzo nalazim zajednički interes sa Futom Radulovićem (Lucky Sound records) i ulazim tog leta 1997. godine u studio. Sećam se Fute koji se spremao da ide na more kako mi predaje ključeve od studija i kaže: Bane, sine, evo ti ključevi od studija. Nađi snimatelja. Imaš sve ukupno 40 dana da sve snimiš i kad se vratim da te nema, a o ostalom još ćemo razgovarati. I da ne zaboravim, na vratima imaš mnogo zajeban alarm, vrišti ko lud a onda Brale dolaze kerovi i gorile i ništa ne pitaju već samo biju.

Naravno ništa nije bilo od tih kerova i gorila ali bilo je od tog sudbonosnog dana kada sam ušao u studio Lucky sound onako ponosno Mocartovski (to mi sad izgleda jako smešno) sa pravom ekipom muzičara. Nisam bio čak ni poluspreman za rad ali držao me je neki bezbrižan osećaj jer sam već sve imao u glavi šta i kako je trebalo uraditi. Sećam se da sam kao kantautor radio u tom studiu i do 15 sati, a prosek je bio 12, ali svaki dan. Hronično sam bio iscrpljen i neispavan, a svaka nota je bila pod mojim dirigentskom palicom. Brinuo sam i nadzirao svaki potez od svih muzičara. To je bio jako težak tempo za rad ali zadovoljstvo je potrkrepljivalo dušu, inače, ko bi izdržao takav ritam rada da nije bilo tog ushićenja za stvaralaštvom?

Srećom sve je završeno u tačnom roku za 40 dana i što je najvažnije urađeno je dobro. Dobio sam ono što sam želeo ne baš 100 % ali 90 zasigurno, taj muzički miks roka, hard roka sa blažim elementima pop rok zvuka i produkciju. Ali šta reći - loših spinova u mojoj muzičkoj karijeri je bilo i ovog puta. Album je čekao na finalnu realizaciju (izdavanje) dvadeset godina ni, manje ni više.

Iz tog razloga na cd-u "Put do srca" je postavljen pečat (anniversary 20 years). Srećom je produkcija još tada bila dobro urađena pa se ne primećuje ona neka patina, zvučna zastarelost prilikom slušanja.

 

2002. godine muzička kuća PGP-RTS ipak objavljuje moj prvi cd "Universe" koji je u neverovatnom roku prodat u ne malom broju. Moj drugi instrumentalni album "East West" je snimljen 2003. godine a objavljen je u decembru 2015. Album "Srce zmaja" vokalni cd snimljen je 2003. a objavljen još najbrže 2007. godine. Za neko divno čudo te 2007. godine selim se za Stockholm i cela priča ide nekim potpuno neočekivanim tokom, pa i muzičkim tokom života. Te iste godine snimio sam još jedan heavy metal album, stoji na youtube pod nazivom „unfinished album" koji još uvek nema podršku diskografske kuće.

Album "Put do srca" ove 2017. godine slavi svojih 20 godina, slavi svoj izlazak iz tisovine ormara najavljujući svoj trnovit put do vaših srca. Ovom prilikom moram da najavim i moju prvu knjigu koja je paralelno izlašla sa ovim Anniversary albumom a zove se "Ognjeno ogledalo"."




Sviđa ti se? Javi ostalima!

Važna napomena!

Stranica na kojoj se nalazite je automatizovani servis web magazina Helly Cherry.
Redakcija našeg magazina je posvećena objavljivanju autorskog materijala. Iz tog razloga, i zbog nedostatka vremena, naša redakcija ne piše vesti i najave za nove koncerte, izdanja i razne manifestacije.
Ipak, ostavili smo mogućnost organizatorima, promoterima i svima ostalima da svoja dešavanja najave upravo putem ovog servisa. Vesti i najave koje oni šalju se automatski objavljuju na ovim stranicama (u obliku, obimu i sadržaju koji su sami odabrali) tako da naša redakcija nije odgovorna za taj deo sadržaja.

Pratite nas na Fejsbuku