(Ranko
Pavlović: “U dubinama jezika”, ogledi,
“Artprint”, Banja Luka, 2017)
Ranko
Pavlović, srpski i banjalučki eminentni pisac, u poznim godinama kada se
postaje daleko plodnijim stvaraocem, izvršio je smeo poduhvat. Kao pisac zaronio
je u dubine jezika, donoseći nam izvrsne tekstove: “Ponizni pred molitvom i
pjesmom”, posvećen princu naše književnosti
Rastku Petroviću poznatijem kao Sveti Sava. Zatim slede dva teksta:
“Značenjske dimenzije lokalnoga govora u djelu Petra Kočića” (gde obrađuje
semantički sloj) i “Potpuna predanost ideji i narodu” (o aktivnostima ovog
narodnog poslanika sagorelog u duševnoj bolnici mrske Austro-Ugarske monarhije,
1916), pisca besprekorno oblikovanih stilsko-jezičkih tvorevina...
Druženje sa
najboljima Pavlović nastavlja tekstom: “Kosmička skladnost u Andrićevoj priči i
pričanju”, o našem jedinom književnom nobelovcu iz 1961.
Slede
ogledi: “Kratka priča Branka Ćopića” (kakvo je majstorstvo postizao u njoj) i
veoma bitni “Raskošna paleta boja u ‘Bašti sljezove boje’” (gde nas pisac
osvežava novim pogledom i uglom, otkrivajući novi trenutak, pored onih od kojih
smo umorni, a to je humor!)
Briljantan
je ogled “Mali ljudi na velikoj književnoj sceni”, gde nas Pavlović, neosetno,
uvodi u predeo poređenja junaka tri pisca (Onaj neki Rade s Brdara, Branka
Ćopića, Onaj iza kace Petra Kočića i Jevtaš Đure Damjanovića). Neosporno je da
nam treba više ovakvih komparacija…
Nezaobilazan
pisac, “mrtav koji je preživeo”, Dobrica Ćosić – osvetljen je ogledom “Miris
pečenih jabuka Živojina Mišića”, u kome saznajemo atmosferu tenzičnosti romana
“Vreme smrti” . Srpski vojvoda i general Živojin Mišić je oslikan verno, sa
provodnim motivom koji ga bodri u najtežim trenucima donošenja strateških
Odluka za pobedu na bojnom polju…
“Smrt svoju
preboleo” zbirku Riste Kremenovića, ubijenog sa navršenih 18 godina u Zagrebu,
nešto malo pre savremenika Branka Miljkovića, Ranko Pavlović ističe i izdvaja u
ogledu pod naslovom “Pesnik prekinute životne radosti”. Sudbina skončavanja
mladog i talentovanog pesnika je opomena mnogim, u ovom našem vremenu i
prostoru!
“Pouzdana
kritička riječ Miljka Šindića” je ogled o jednom od naših najuglednijih
profesora univerziteta u Banja Luci, dr Miljku Šindiću, afirmativnosti njegovih
stavova u pogledu prvenaca i njihovih autora iz Krajine. Lepo je smatrati kako
je nama u Bosnu i Hercegovinu iz Srbije “preko Drine” dolazilo i dobro kojim su
oplemenjivani ljudi, stvaraoci koji danas nešto znače i vrede u književnosti “s
obe strane Drine”…
Dopada mi
se i ogled “Jedinstvo jezičke i emocionalne
energije” u kome se baca svetlo na knjigu “Narodna osnova Ćopićevog
jezika” Svetozara Ličine, gde je izvršena minuciozna analiza ove naše književne
sinteze, pisca koji je živeo od prodaje svojih knjiga u eks SFRJ!
“Zavičaj(i)
u romanima Ranka Risojevića” nije prigodan tekst. Imenjak Pavlović ga je
napisao punog srca, ističući sve književne prednosti ovog našeg savremenika!
Ogled
posvećen opusu pesnikinje Jovanke Stojčinović Nikolić “Svjetlost kao sržna
metafora” je najlepši. Zašto? Jovanka Stojčinović Nikolić je lepa žena licem i
duhom, a stara je Istina stara kao vreme da samo lepe žene mogu pisati lepe
stihove, poeziju…
Uvršteni su
i ogledi “Kad priča izraste iz pjesme” (o zbirci priča “U šetnji bez glave”,
Predraga Bjeloševića), “Neuništiv sindrom Proklete avlije” (o romanu “Prozor
otvoren na visibabu i kukurek, Anđelka Anušića), “Mjesečina u zavičajnoj
trilogiji Slobodana Jankovića” i “Pozorišne monografije Vojislava Vujanovića”,
gde dolazi do punog izražaja Pavlovićeva studioznost, svestran i sveobuhvatan
odnos prema kolegama po peru.
Knjiga
ogleda završava se ironično-sarkastičnim tekstom “Gdje se zagubi prijatelj” i
uzročno-posledičnoj vezanosti priče i knjige u tekstu “Priča će sačuvati
knjigu”.
Ranko
Pavlović je pisac – ronilac. U dubinama jezika, sa dna prosijava najlepše
bisere iznoseći ih na dlanovima. Zato je
i uverljiv, s obzirom da je kao pisac napisao ovu sjajnu knjigu ogleda!