Vojislav Vukomanović: BUĐENJE



Sviđa ti se? Javi ostalima!

 


 

BUĐENJE

 

 

   Da li buđenje ruši sve snove? Kao i svaki nagli prelaz, da li iz toplog u hladno, iz suvog u mokro, iz keca u dvojku, ili iz vagine u anus, zna da bude bolno. Probudio me je parfem. Poznati parfem na ženi koju ne poznajem toliko dobro. Nikada nisam imao buđenje kao u američkim filmovima. U mekom krevetu, sa zracima sunca koji se probijaju kroz trakaste zavese, tuširanjem od 10 minuta, džogiranjem, čašom ceđene pomorandže, novim tuširanjem od pola sata, gledanjem u ogledalo blistavo belih zuba od par hiljada dolara. Umesto toga, gledao sam u sise. Nove, tako je rekla, od 4000 evra. Nikada nisam u svojim rukama držao nešto tolike vrednosti. Do sinoć.

   Rešio sam pre tri vikenda da prestanem da izlazim. Bolje da sam rešio da prestanem da ulazim u ovakve žene, kafane sa dosta mesta na šanku, neostvetljene, prepune rupa i zaleđene ulice. Po nekima je posuta so, po nekima šećer, ali nijedna ne vodi do osobe koje će mi kada je najteže reći da će sve biti u redu. Zagrizao sam previše, znam taj ukus u ustima, mučninu u stomaku, kao kada igram rulet petnaestog u mesecu. Imaš li dovoljno debelu kožu za ono što ljudi znaju da kažu? Otvoreno mi je rekla da je kod kuće čekaju muž i deca. Tako je bilo prvog vikenda. Drugi vikend je bio bez dece. Samo verenik koji u Engleskoj po indijsko/pakistanskim proslavama pere čaše za njenu vizu. Ni od ove sa novim sisama nisam očekivao drugačije. Nebo je bilo veliki luna park koji je radio samo noću. I umesto da skupljam poene za nagradnu vožnju ili plišanog medu, ja sam skupljao otrove, puštao ih u moju staru kutiju od cipela sa 2 prsta prašine, gde sam čuvao jato divljih gusaka, obeležene karte, do pola popušene cigarete i džuboks koji svira samo jednu pesmu.

   Rešio sam da se probudim iz ovog košmara. Nije bilo dovoljno samo lupiti samom sebi šamar. Ili staviti glavu pod slavinu dok ide hladna voda. Alaram u vidu žiganja jetre, kašljanja i polno prenosivih bolesti odavno sam naučio da odložim. Slomljena srca su rikošetirala svuda oko kreveta. Sve tri su rekle kako im se ovo prvi put dešava. Budio sam u njima ono najgore. One su u meni budile gađenje i erekciju koja je to gađenje poništavala. Večito u sredini veza i brakova u propadanju, ličio sam na kobasicu sumnjivog kvaliteta u sendviču; sendviču koji te probudi usred noći i pošalje trkom na sranje ili povraćanje, ili oba u isto vreme.

   Žmureo sam. Čvrsto. Ležao sam naglavačke. Kao slepi miš. Sva noćna stvorenja su bila na broju. Mačka u teranju se upravo protezala. „Moram nešto da ti kažem...“ Nisam želeo da otvorim oči. Da čujem još jednu drhtavim glasom izgovorenu laž. Predobro poznajem strah. Sačekao sam da čujem kvaku na vratima i zvuk motora taksija koji je stao ispred. Rešio sam da se probudim. Ustao sam i otvorio do pola popijenu flašu džejmisona. Iz fioke sam izvadio rivotril i bromazepam. Rešio sam da se probudim. Sutra...

 

 

 




Sviđa ti se? Javi ostalima!

Važna napomena!

Stranica na kojoj se nalazite je automatizovani servis web magazina Helly Cherry.
Redakcija našeg magazina je posvećena objavljivanju autorskog materijala. Iz tog razloga, i zbog nedostatka vremena, naša redakcija ne piše vesti i najave za nove koncerte, izdanja i razne manifestacije.
Ipak, ostavili smo mogućnost organizatorima, promoterima i svima ostalima da svoja dešavanja najave upravo putem ovog servisa. Vesti i najave koje oni šalju se automatski objavljuju na ovim stranicama (u obliku, obimu i sadržaju koji su sami odabrali) tako da naša redakcija nije odgovorna za taj deo sadržaja.

Pratite nas na Fejsbuku