Volite alkohol, ne volite zavisnost?
Imamo rešenje za Vas!
Alcolight pilula sve vaše probleme rešava trenutno.
Popijete je naredno jutro i od tog trenutka niste više zavisnik!
Javite nam se – čekamo vas!
Reklama mu je uporno prodirala u svest koje skoro da nije bilo. „Okej, znači danas opet pakao od dana”, pomisli, mireći se s realnošću novog jutra.
Todor je bio apsolvent Filozofije – izlasci su bili uobičajena stvar, društvo je bilo veliko. Niko nije previše razmišljao o posledicama. Alkohol i droge bili su apsolutno pristupačni. Mladost = besmrtnost, zar ne?
Pročitao je negde članak o fenomenu visoko funkcionalnog alkoholičara. Koncept mu je bio podjednako bizaran i primamljiv. Piješ, a ne smeta ti. Uživaš, a ipak niko oko tebe ništa ne primećuje. Mora da postoji neka kvaka, pomislio je – uvek postoji.
Roditelji su mu već duže vreme bili u inostranstvu, radeći unosne poslove, potpuno predani karijerama. On nije morao da se brine o trivijalnostima. Budući mlad i u toku sa savremenim zbivanjima, potrudio se da svoj život organizuje tako da se njime što ređe bavi.
Svi računi bili su automatski plaćeni, kućnu pomoćnicu organizovao je njegov lični AI asistent (AIGO). Imala je svoj ključ. Nikad je nije sreo. I to je plaćao automatski.
Više puta mesečno visio je na Amazonu, Ikeinom sajtu, kao i na HHV-u za poručivanje ploča. Smatrao je da je čovek bogat ako ima više hobija. Njegova garsonjera bila je nameštena tačno po njegovom ukusu. Iako je imao i više primeraka jedne te iste stvari, ništa tu nije bilo višak i sve je imalo svoju namenu.
Kao veliki filmofil, nedavno je sa Amazona poručio projektor i platno, a potom preko AIGO asistenta organizovao i montažera. Ni njega nije sreo.
Ponekad je pomišljao kako ima posla sa duhovima, koji dođu urade sve što je potrebno i nestanu bez traga. Imao je utisak da ih čak i ne plaća. Sredstva na kartici koju su mu roditelji namenili bila su čini se neiscrpna.
Kako su studije odmicale, povremeno je počeo da uživa u alkoholu i kada nije bio s društvom. Po jedan gutljaj pred spavanje. Da ublaži oštricu, da se opusti, da lakše zaspi.
Posvetio se tematici, kao i svemu drugom, uostalom. Pomišljao je, pa ovo je neka vrsta hobija takođe? Čitao je prikaze u vezi sa raznim vrstama burbona i viskija i marljivo vaspitavao svoje nepce, kalibrišući ga za uživanje u najfinijim pićima.
To sad više nije bilo samo pićence, to su bili celi rituali, kojima se neizmerno radovao. Progura obavezni deo dana, s mišlju da kada se jednom vrati u svoju alko-laboratoriju može potpuno da se posveti svom uživanju.
Gledajući unazad, smatrao je ovaj period svojom romantičnom fazom u odnosu na nezadrživo rastuću zavisnost.
Pomračenje
Kućna pomoćnica ga je jednog dana pronašla u kuhinji, bez svesti. Hitno je prebačen u obližnju bolnicu gde su izveli proceduru ispiranja želuca.
Rečeno mu je da je jedva preživeo. Obavešteni su i roditelji, koji su veoma brzo pronašli moguće rešenje za sve njihove probleme i obavestili Todora o svom planu.
Inicijalizacija
Osvanuo je utorak. Kao što je bilo zahtevano, Todor već nekoliko dana nije pio. Roditelji su mu mejlom poželeli sreću i tražili da se javi kada sve bude gotovo.
Taksi
ga je čekao ispred zgrade, poručio ga je na klik. Još jedan duh.
Prenuo ga je poziv taksiste koji ga je obavestio da je stigao. Nakon kraće vožnje stigli su do ustanove.
„Dobro jutro, Todore“ – reče sestra na prijavnici – „Sedite, dr Simić stiže za koji minut.“
„Dobro jutro" – odgovori.
Ubrzanim, uvežbanim, formalnim hodom, možda malo nalik na manekene na pisti, hodnikom je klizio dr. Simić.
„Todore, momče! S roditeljima je sve rešeno, račun je plaćen, sala je spremna, da li si ti spreman?“
„Da“ – neubedljivo reče Todor.
„Vrlo dobro. Siguran sam da si pročitao sve pojedinosti iz ugovora i potpisao saglasnost i odricanje od odgovornosti. Naravno da ništa ovde nije previše rizično, ali…“
„Biću u totalnoj anesteziji?“
„Jeste, ali procedura je veoma kratka. Potrebno je da tvoje receptore pripremimo za tabletu koja će na dalje vrlo jednostavno rešavati sve tvoje probleme. Mi smo sve usavršili. Nisu to nikakve blokade, ti ćeš i dalje moći da koristiš alkohol, ali ovo je neka vrsta dugmeta koja prekida prateće nelagodnosti. Pa, dobro ti to sve već sigurno znaš, zato si ovde!“
„Hm, ok“ – reče Todor pomirljivo.
„Pođimo Todore, sestro javite ovima u sali da stižemo.“
Surogat
Javio se tog dana roditeljima da im kaže kako je sve u redu i da ne treba da se brinu. Osim što je bio pomalo grogi, verovatno od anestezije, nije osećao ništa posebno. Imao je samo neku novu vrstu oklevanja u vezi s alkoholom, iako bi tablete trebalo da mu pruže potpunu i apsolutnu slobodu.
Dobio ih je deset. Svaki naredni set se dodatno plaćao. Potrudio se da isprogramira AIGO.
Izdržao je do pet sati. Zašto baš pet, pomislio je, a onda se setio izjave za koju je znao da se lažno pripisuje Oskaru Vajldu – da su svi u njegovoj porodici alkoholičari posle pet popodne. To mu je bilo smešno.
Počeo je sa svojim ritualom – jedan viski, drugi, treći. Boca se praznila, Todor je tonuo u poznati zagrljaj, čula su tupela, svet je postajao nežniji, lepši i podnošljiviji.
Ne seća se kada je zaspao, gledao je film, ne zna ni koji. Nije podigao platno.
Kada se probudio, osetio je stari poznati ukus u grlu, mozak mu je bio stisnut od dehidratacije. Telo mu se ljuljalo. Osećaj gađenja prema samom sebi i razočarenja prelamao se kroz svest.
A onda… Setio se tablete. „Pa da, zaboravio sam – imam rešenje.“ Popio ju je uz nekoliko gutljaja vode. U uputstvu je pisalo da treba da prilegne desetak minuta i sačeka da dejstvo počne.
Ovo kao da je sedativ, pomisli. Vrlo brzo je postao potpuno smiren. Glava se razbistrila. Osećaj krivice je potpuno nestao. Zamislio se malo u vezi sa rasporedom predavanja za taj dan, a onda shvatio da je sve potpuno u redu i da se oseća baš dobro.
„Ovo je apsolutna perfekcija“ – pomisli.
Monoturnir
Njegov hobi dobio je novi život. Pomislio je da je ovo zapravo ideal visoko funkcionalnog alkoholičara – s tim da je on to mogao da prestane da bude kad god poželi.
Kolekcija viskija se povećavala. Osmislio je i neku vrstu turnira sa samim sobom – trebalo je da otkrije koji će ga viski brže i lakše dovesti do stanja alko-nirvane, kako je to nazivao.
Sa roditeljima je imao nešto češće kontakte – čak su jednom imali video poziv u troje, svako sa različite lokacije.
Život
je ponovo imao smisla.
Kraj igre
Dani su se nizali u novoj rutini. Alcolight je bio njegov saveznik, nevidljiva ruka koja pegla neravnine.
Ujutru kafa, popodne prvi gutljaj. Večeri su bile najlepše: tišina, par kapi viskija na jeziku.
Svetlost projektora ispunjavala je sobu dok je na platnu treperio poznati triler. Todor se smeškao, uživao, bio spokojan.
Nije više bilo mamurluka, nije bilo drhtavice, nije bilo ni griže savesti. „Savršenstvo“, šapnuo bi sam sebi, i natočio još jednu čašu.
Kutijica sa pilulama stajala je na stolu, uvek na dohvat ruke. Mala garancija da je sve pod kontrolom. Uvek jedna za kraj, kao zarez, kao tačka. Te večeri se zaneo više nego obično i jutro kada je trebalo da je popije ostala je van njegovog domašaja.
Kućna pomoćnica ga je ponovo pronašla.
Otac je hitno doputovao u Beograd. Sahranu je organizovao putem interneta. Majka je imala neodložnih obaveza.