Često se kaže da nije važan pisac već samo delo. Ponekad, možda je samo ponekad važan i pisac. Možda su ponekad njihovi lični životi čudesniji od priča koje su pisali. Možda su vas, a da to niste ni znali, dirnuli u srce kad ste bili mali. Sada je prilika da se potsetimo starih prijatelja koje smo stekli još u ranoj mladosti, kad je nebo bilo plavo, dan vedar, a po koji paperjasti oblak iznad naših glava beo poput malenog cveća u bašti.
Astrid Lindgren
Astrid Lindgren (1907-2002) švedska je književnica, poznata po knjigama za decu, među kojima je najpoznatija „Pipi Duga Čarapa“. U maju 2013. godine našla se na 18. mestu liste autora čija su dela prevedena na najviše svetskih jezika, a nakon Hansa Kristijana Andersena i braće Grim, Lindgrenova je treća na listi najprevođenijih dečijih autora. Njena dela prodata su u 144 miliona primeraka širom sveta i prevedena na 96 jezika. Dobitnica je Povelje Zmajevih dečjih igara 1985. godine.
Rođena je 1907. godine kao Astrid Erikson, drugo od četvoro dece u porodici. Detinjstvo je provela na seoskom imanju u mestu Nes pored Vimerbija, u Smolandu na jugu Švedske.
Započela je rad u lokalnim novinama, a sa 18 godina se preselila u Stokholm. Četvrt veka je radila kao urednica u izdavačkoj kući Raben&Sjorgen. Književnim radom je počela da se bavi relativno kasno, u trideset sedmoj godini života, ali je već prvi roman „Brit Meri oslobađa svoje srce“ bio zapažen i osvojio je drugo mesto na takmičenju koje je organizovala izdavačka kuća u kojoj je radila. Međutim, već drugi roman „Pipi Duga Čarapa“ (1945), osvojio je prvu nagradu i doneo joj je svetsku slavu. Pipi je prevedena na više od 60 jezika.
Napisala je 87 knjiga od kojih su najpoznatije: „Pipi Duga Čarapa“ (1945), „Majstor detektiv Blomkvist“ (1946), „Mio, moj Mio“ (1954), „Karlson na krovu“ (1955), „Razmo u skitnji“ (1956), „Emil iz Leneberga“ (1971), „Braća Lavlje Srce“ (1973), „Ronja, razbojnička kći“ (1981).
Pipi Duga Čarapa neobična je devojčica: ona je najjača na svetu, ima pege na licu i njene riđe pletenice joj stoje ravno na glavi, nevaspitana je i nema životnog iskustva. Odrasla je bez roditelja i živi u kući zvanoj Vila Vilekula, zajedno sa njenim tačkastim konjem Malim Prijateljem i njenim majmunom zvanim Gospodin Nilson. Njena majka je na nebu, a njen otac Efraim Duga Čarapa je kralj crnaca na pacifičkom ostrvu Kurekureduton. Poseduje kofer pun zlatnika.
U zimu 1941. sedmogodišnja ćerka Astride Lindgren, Karin, bolovala je od upale pluća i tražila je od svoje majke da joj priča priču. Lindgren je počela da priča priče koje su oduševile Karin i njene prijatelje. U martu 1944. godine kada je Lindgren uganula nogu i zbog toga morala da miruje, počela je da zapisuje priče o Pipi.
Nakon što ju je izdavačka kuća Boniers ferlag odbila, knjigu o Pipi Dugoj Čarapi izdaje Raben&Sjogren u novembru 1945. godine. Pratila su je još dva romana i mnoge priče i slikovnice.
Astrid je dobila mnoge nagrade među kojima su: Nemačka nagrada za omladinsku knjigu za roman „Mio, moj Mio“ (1956), Medalja Hansa Kristijana Andersena za „Razmo u skitnji“ (1958), Zlatna medalja Švedske akademije (1971), Nagrada nemačkih knjižara za mir (1978), Uneskova nagrada za književnost (1993).
Astrid Lindgren se zalagala za prava deteta, ali, kao veliki ljubitelj prirode, i za zaštitu životinja. Godine 1988. zahvaljujući njenom zalaganju donet je zakon koji štiti domaće životinje – Lex Astrid. Zahvaljujući njenom zalaganju Švedska je bila prva zemlja koja je zakonom zabranila fizičko nasilje prema deci. Jedan asteroid je nazvan po njoj - 3204 Lindgren.
Astridine beleške i rukopisi nalaze se u Kraljevskoj biblioteci u Stokholmu, a 2005. godine uvršteni su na Uneskovu listu svetske baštine. Od 2014. godine na novčanici od 20 švedskih kruna nalazi se njen lik.
Nastaviće se…