Često se kaže da nije važan pisac već samo delo. Ponekad, možda je samo ponekad važan i pisac. Možda su ponekad njihovi lični životi čudesniji od priča koje su pisali. Možda su vas, a da to niste ni znali, dirnuli u srce kad ste bili mali. Sada je prilika da se podsetimo starih prijatelja koje smo stekli još u ranoj mladosti, kad je nebo bilo plavo, dan vedar, a po koji paperjasti oblak iznad naših glava beo poput malenog cveća u bašti.
Šel Silverštajn
Šeldon Alan Silverštajn (1930-1999) bio je američki pisac, karikaturista, tekstopisac i muzičar. Rođen i odrastao u Čikagu, Silverštajn je kratko pohađao univerzitet pre nego što je regrutovan u vojsku USA. Služio je u Japanu i Koreji.
Šeldonov otac, Natan, bio je imigrant iz istočne Evrope jevrejskog porekla, a njegova majka, Helen, rođena je u Čikagu. Vodili su pekaru koja je loše poslovala, budući da je otvorena tokom Velike depresije. Pohađao je srednju školu Teodor Ruzvelt.
Silverštajn je počeo da crta sa sedam godina precrtavajući radove Ala Kapa, američkog karikaturiste i humoriste najpoznatijeg po satiričnom stripu „Mali Abner“ (1934). Prvi put je objavljen u „Ruzveltovoj baklji“, studentskim novinama na Univerzitetu Ruzvelt, gde je studirao engleski jezik, nakon što je napustio Umetnički institut.
Dok je bio u vojsci, njegove karikature objavljivane su u „Pacifičkim zvezdama i epoletama“, gde je prvobitno bio zadužen za izradu preloma i lepljenje[1]. Njegova prva knjiga „Uzmi deset“, kompilacija je njegove vojne serije stripova. Objavile su je „Pacifičke zvezde i epolete“ 1955. godine.
Čitaoci širom Amerike upoznali su se sa Silverštajnom 1956. godine kada je izdavačka kuća „Balantajn knjige“ ponovo objavila knjigu pod nazivom „Zgrabi svoje čarape!“. Sledeću zbirku crteža i karikatura pod nazivom „Evo mog plana: knjiga o uzaludnosti“, objavila je izdavačka kuća Simon&Šuster 1960. godine.
Šelove ilustracije objavljivane su u raznim novinama i časopisima, uključujući i časopis „Plejboj“ namenjen odraslima. Napisao je satiričnu azbuku, takođe namenjenu odraslima, „Knjiga od A d Š ujaka Šelbija“.
Neka od njegovih najcenjenijih dela uključuju „Dobro drvo“ (1964), jednu od najtoplijih priča za decu i odrasle o umeću davanja i o umeću prihvatanja i uzvraćanja ljubavi, zbirke poezije za decu „Gde se završava trotoar“ (1974) i „Svetlo na tavanu“ (1981, posvećena njegovoj ćerki koja je preminula u 11. godini) i „Čiji sam ja komadić“, inventivnu i dirljivu knjigu o komadiću koji traži svoj savršeni par (1976). Njegova dela prevedena su na više od 47 jezika i prodata su u više od 20 miliona primeraka.
Kao tekstopisac, Silverštajn je napisao pesmu Džonija Keša „Dečak po imenu Su“ 1969. godine, koja je dostigla 2. mesto na američkoj Bilbord listi najuspešnijih 100 i osvojila nagradu Gremi 1970. godine.
Njegove pesme snimili su i popularizovali mnogi izvođači, uključujući Tompala Glejzera, Ajriš Roverse, Dr. Huk i Medicinski Šou i Marijanu Fejtful. Dobitnik je dve nagrade Gremi, kao i nominacija za nagrade Zlatni globus i Oskar.
Silverštajn je preminuo u svom domu u Ki Vestu, na Floridi, maja 1999. godine, u 68. godini. Sahranjen je na groblju Vestlon u Noridžu, Ilinois.
Nastaviće se… A možda i neće…
[1] Metoda kreiranja ili raspoređivanja stranica publikacije koja prethodi upotrebi sada standardnih kompjuterizovanih programa za dizajn stranica za desktop izdavaštvo.