Često se kaže da nije važan pisac već samo delo. Ponekad, možda je samo ponekad važan i pisac. Možda su ponekad njihovi lični životi čudesniji od priča koje su pisali. Možda su vas, a da to niste ni znali, dirnuli u srce kad ste bili mali. Sada je prilika da se potsetimo starih prijatelja koje smo stekli još u ranoj mladosti, kad je nebo bilo plavo, dan vedar, a po koji paperjasti oblak iznad naših glava beo poput malenog cveća u bašti.
Luis Kerol
Luis Kerol (Čarls Latvidž Dodžson, 1832-1898) bio je jedan od najčitanijih engleskih pisaca, a takođe i matematičar, logičar, anglikanski sveštenik i amaterski fotograf. Njegova najpoznatija i najpopularnija dela su romani „Alisa u zemlji čuda“ i njen nastavak „Alisa s one strane ogledala“.
Još od malih nogu, Dodžson je pisao poeziju i kratke priče i uglavnom ih objavljivao u porodičnom magazinu „Zbrka“, a kasnije ih slao i raznim časopisima i tako uživao u umerenoj slavi.
Između 1854. i 1856, njegov rad se pojavio u nacionalnim publikacijama, „Komična vremena“ i „Voz“, kao i u manjim magazinima poput „Vitbi novine“ i „Oksfordska kritika“. Većina njegovih dela bila je duhovita, ponekad satirična. Posle 1850, pisao je predstave za marionete za svoju braću i sestre. Jedna od njih je preživela: „Vodič za Bragiju“.
Godine 1856. Kerol je počeo da se bavi fotografijom, prvo pod uticajem svog ujaka, Skefingtona Latvidža, a kasnije i pod uticajem oksfodskog prijatelja Redžinalda Sautija. Ubrzo je počeo da se ističe u ovoj umetnosti i postao poznat fotograf.
Obrazovanje je stekao na Oksfordu gde je predavao matematiku od 1855-81.godine. Postao je anglikanski sveštenik 1861. godine. Četiri godine kasnije, dečje priče koje je pričao ćerki svog šefa katedre na koledžu, objavljene su pod imenom „Alisa u zemlji čudesa“ i odmah su postigle uspeh. Njen nastavak „Alisa s one strane ogledala“ pojavio se 1872. i bio je jednako popularan.
Njegove knjige otkrivaju svet slobodne fantazije, humora i igre rečima. U svojim knjigama „Alisa u zemlji čuda“ i „Alisa s one strane ogledala“ dostigao je vrhunac svoga rada. Ukazujući na bogatstvo našeg unutrašnjeg sveta on, u stvari, ukazuje bez čega odrastanje nije moguće.
Mašta i svet fantazije kod Luisa Kerola predstavljaju ključ našeg unutrašnjeg razvoja, bez koga nema ni koračanja kroz život. Bez toga mi ostajemo zauvek osiromašeni: ozbiljni kada to nije nužno, detinjasti kada treba iskazati zrelost. Zato „Alisa u zemlji čuda“ oslikava večnu potrebu našeg duhovnog sazrevanja.
Kerol je podjednako poznat i po serijalu od sedam knjiga za decu „Letopisi Narnije“, koji pripada žanru fantastike. Romani su prevedeni na 47 jezika, u više od 100 miliona primeraka. U njima je autor koristio motive iz hrišćanstva, grčke i rimske mitologije, kao i engleskih i irskih bajki. Knjige su objavljivanje u Londonu od oktobra 1950. godine: „Čarobnjakov nećak, 1950, „Lav, veštica i ormar“, 1954, „Konj i njegov dečak“, 1951, „Kraljević Kaspijan“, 1952, „Plovidba broda Zorogaza“, 1953, „Srebrni stolac“, 1956, „Posljednja bitka“.
Nastaviće se…