Cjelokupni album će imati šest pjesama u maniru beskompromisnog thrash/death metala sa povremenim melodičnim uplivima. Sniman je u Hi-Gain studiju u Podgorici, a producirao ga je i miksovao Nikola Radović (Placid Art). Za omot je zaslužan Zvonimir Grabić, koji ga je nacrtao i inicijalno obojao, dok je za grafički dizajn, obradu i redigovanje istog zadužena Milena Nićić, iz Leonart Studio & Print House. Na albumu je većinu solaža snimio Stefan Stanišić, gitarista (sada nepostojeceg) benda Postmortem iz Podgorice. Osim njega na pjesmama takođe gostuju i prijatelji iz par srbijanskih metal bendova, Luka Milošević (Deadly Mosh, Istrulity) i Dušan Mlađenović (Alister).
Bend je u potrazi za izdavačkom kućom koja će ovo izdanje učiniti dostupnim i u fizičkom formatu. Zbog obaveza sa Abhothom, koje su počele live nastupima od septembra (prvi je bio na Nikšićkom Bedem Festu 3. septembra) , Hostis za sada ne planira nastupe uživo. Ali, ništa nije isključeno. Ostanite obavješteni putem njihove oficijelne stranice
https://www.facebook.com/Hostismetal?fref=ts
Do sada, bend je izbacio dvije pjesme na youtube, a evo sta frontmen Hostisa ima da kaze o njima :
Beneath the Machinery of Demise
Teme Hostis-a su socijalne prirode, a to su politička i religijska dogma, indoktrinacija i medijska manipulacija. Upravo tako, prvi singl Hostisa - pjesma "Beneath the Machinery of Demise" koja je aploudovana na youtube prije mjesec dana govori o medijskoj manipulaciji i ispiranju mozgova političkim i vjerskim doktrinama u službi državne vlasti, o svim lažima koje putem televizije, novina i sličnih sredstava informisanja servira diktatura prerušena u ruho demokracije (Svojevrsni "Trijumf volje" Leni Rifenštal, koji nam se svakodnevno servira putem medija, sa drugačijim protagonistima, ali istom porukom). Taj cjelokupni mehanizam propagande, simbolično nazvan "Mašinerija smrti" čini ljudske umove usnulim i obamrlim, nesposobnim za dalji napredak (koliko osobni, toliko i nacionalni). "Beneath the Machinery of Demise" je inspirisana stanjem u Crnoj Gori zadnjih tridesetak godina i svojevrsni je poziv na buđenje; svojevrsna pobuna protiv propagandne mašinerije, kako oligarhijske vlasti koja nije ostvarila nikakav napredak za ovih 25 godina, tako i nesposobne i skoro nepostojeće opozicije, koja služi kao njihova marioneta.
https://www.youtube.com/watch?v=XDqNtxxSzE0&feature=youtu.be
In shadow of the crucified
Druga, trenutno aktuelna pjesma, pod imenom "In shadow of the crucified" dotiče se religijske dogme i indoktrinacije, koja je svojevrsni tabu. Samo Hrišćanstvo je u suštini miroljubiva religija čiji esencijalni kodeksi i metafore potiču čovjeka na samorazvijanje i njeguju ono što bi Kant nazvao kategoričkim imperativom, ostvarujući ga kao socijalno i psihički zdravo biće koje čini političku zajednicu i vodi se nekim osnovnim moralnim i društveno prihvatljivim načelima. Ali, kao i u svim slučajevima, postoji i mračnija strana medalje, i zanimljivo je kako jedna dosta pozitivna religija u teoriji i praksi ima dosta iskrivljenih tumačenja, često i od strane ljudi koji je predstavljaju. Inspiracija naslova leži u činjenici da je božje pravilo "Ne pravi sebi idola" narušeno samom institucijom crkve, koja je sama po sebi svojevrsni idol. Primjeri vjerske indoktrinacije i njena eksploatacija za postizanje svojih ciljeva su kroz istoriju mnogobrojni, preko krstaških ratova i svih sličnih religijom vođenih sukoba, koji su pod izgovorom odbrane svetih mjesta služilli samo za bogaćenje crkve i njenih poglavara i njima izazvanih masovnih pokolja, čiji se efekti osjećaju i dan danas u odnosima netrepeljivosti između Hrišćanstva i Islama.
Bitno je još jednom naglasiti da sama pjesma nije usmjerena na Hrišćanstvo u globalu, već samo na njegove negativne aspekte. Međutim, nas je najviše zanimala ta harizmatska moć religije koja je u stanju da pokrene ogromne narodne mase, ispirajući im mozgove i šaljući ih u međusobne pokolje, inicirajući međunarodnu mržnju. Ukratko rečeno, njeni sociološki aspekti.