(Ranko
Preradović: Izabrana djela, IGP “Besjeda”, Banjaluka, 2015.)
Davne 1980.
godine, u Banjaluci sam, na susretima Književne omladine, prvi put upoznao
novinara i književnika Ranka Preradovića, dok je radio kao dopisnik sarajevskog
lista “Oslobođenje”. Naše druženje prošlo je uz moje prvo “Nektar” i “Jelen” pivo u čuvenoj Pivnici, gde su svraćali svi
umetnici tog doba...
Ranko
Preradović u svet literature ulazi veoma mlad sa poetskim prvencem “Svitanja”
(1963. “Paralele”, Doboj), dakle iste one godine kada sam ja rođen! Hvala
nebesima pa sam doživeo i dočekao ovo izvrsno izdanje njegovih “Izabranih
djela”, što mnogi pisci nisu uspeli iz različitih, životnih razloga, kako mlađi
tako ni znatno stariji od njega.
“Izabrana
djela” Ranka Preradovića čine četiri knjige: I - “San o životu”; II - “Opšta
ludnica”; III - “Stvarno stanje” i IV -
“Radni projekat groba”. Reč je o sintezi, iznedrenoj iz petnaestak objavljenih
knjiga stihova za ovih pedeset godina vrlo plodnog pisanja i mišljenja. Osnovna
obeležja ovog, zaista, reprezentativnog izbora su, pre svega, koherentnost
uvrštenih tekstova, odsustvo epigonštine kakva je uobičajeni trabant u
stilovima Sime Pandurevića i Branka Miljkovića iz naše književnosti ili
strane/svetske književnog nobelovca iz Grčke Konstantina Kavafija, odnosno
američkog Ernesta Hemingveja. Tu je i mnoštvo nesvakidašnjih metafora i
poređenja kakve se retko (pro)čitaju u životu.
Nezaobilazni
detalj iz biografije pesnika Ranka Preradovića predstavlja činjenica da je kao
“junoša” proveo u Domu za nezbrinutu siročad i decu boraca palih u II svetskom
ratu! Mladi u današnjem vremenu preterivanja i zasićenosti nikada neće razumeti
ove stihove. Ali, ovom čitaocu su navirale suze na oči saznavši koliko je
čemera u svome detinjstvu, mladosti i odrastanju “pojeo” pesnik R. Preradović.
Zato je njegovo književno stvaralaštvo značajno, jer se osim preživljavanja u
njegovom svetu našlo mesta za knjige, poeziju i lepo u životu.
Ne(o)sporno,
smrt u poetici Ranka Preradovića je katarza u opusu poetske, tematsko-
-motivske tenzičnosti. Otuda je smrt – tačka u kojoj se dodiruju (polu)prečnik
iz “kruga” pesnikovog života i Tangenta (fatum), koji mu je unapred bila
određena, ali nepoznata u raspletanju klupka njegove pesničke sudbine: “ostalo
je u međuvremenu/ put krug se zatvara/ sa ništa izjednačeni smo ničim.”
Nezirović Senahid