Željko Jovanović: Bes protiv Mašina



Sviđa ti se? Javi ostalima!

 


Nešto je mnogo mračna ova glavna ulica jutros. Mogli su baš da upale ovo ulično svetlo. Čekaj malo, pa i izlozi su mračni. Znači, nema struje. Jesam genije. Umesto da odmah skapiram... Moram prestati da ležem u tri sata. Dva sata je očigledno malo za spavanje. Mada je spavanje gubljenje vremena. Možda će šef da nas vrati kući. Kako da radimo bez struje. Mogu đaci da se poplaše. Nema mejla od šefa, znači radimo. Brzo će da svane, pa će se steći svi uslovi za normalnu nastavu.

Nešto mi se ova ulica otegla. Nikad stići do škole. Majko božija, pa ja ne znam ni kako sam stigao dovde. Što ne dođoh kolima? Čekaj malo! Kako sam stvarno došao dovde. Ne sećam se. Nešto mi se srce uzlupalo. Kako beše ono kad osetite da ćete da dobijete infarkt, nakašljite se nekoliko puta. Evo kašljem, nešto ne pomaže. Diši duboko. Polako. Sve je u redu sad. Nasloniću se na zid. Gde mi je telefon? Sad ni on ne može da se upali. Ajmo dalje. Eno kioska. Nešto mi je čudan ukus u ustima. Da li sam prao zube jutros? Ne znam. Šta je ovo majko moja? Kakav je ovo prekid filma? Niti znam kako sam stigao, nit znam šta sam radio jutros. Moram uzeti neke žvake. Može neko ući u biblioteku, pa neću smeti da otvorim usta. Kako sam zaboravio da operem zube? Evo kioska. Dobro je tu je i školski ulaz. Da li radi kiosk bez struje? Radi. Mutna im je sijalica. Sigurno imaju neki agregat.

Dajte mi žvake, i samo da pogledam ove stripove. Šta je ovo? Odakle ovoliko stripova. Sve nova izdanja. Nemam pojma ko je ovo izdao. Nije ni važno. Mora da su neki novi. Koliko koštaju ovi stripovi? Sto dinara svaki. Jeste li sigurni? Pa, možda da uzmem nekoliko. Nisam još platio račune. Ima para. Čekaj, vidi ovaj, pa ovaj, vidi Vulverin, Panišer, a nije Darkvudov, Modesti, kakva je ovo Modesti, ko Kerac da je crtao, opa, nove avanture Mister Noa, nije hrvatsko izdanje, koja li je fora da su po 100 dinara, Dardevil, vidi Zeleni strelac, i šta kažete ovo je juče stiglo. Mislio sam da ne radite nedeljom. Uzeću i ovog Helboja, ne mogu da verujem da su objavili i Elektru. Dobro, to je to. Na gomili ih ima jedno 22. Koliko ste rekli? 1500 dinara. Kako kad sam uzeo 22? Popust na količinu. Baš lepo. Evo, izvol’te. Daj odmah da stavim žvaku, vidi kako se prodavačica mršti. Dobro je. Sad je bolje. Ljuta žvaka. Ne znam od čega je. Sa ukusom ljute paprike. E, svašta danas. Daj da uzmem stripove. Nema gomile. Ni ispod novina ih nema. Gospođo, gde su ovi stripovi? Kako koji stripovi? Sad sam vam dao pare za njih. Šta? Samo za žvake. 1500 dinara za žvake. 60 dinara. Pa sad sam vam dao 1500 za stripove i žvake. Kako koje stripove? Pa, izgleda da ste u pravu. Nema stripova. Izvinite.

Daj da se domognem škole i da se smirim u mojoj biblioteci. Šta je ovo jutros? Prvo srce, a sad i halucinacije. Vidi, opet se izvalila ova kocka na stazi. Moram reći šefu da zove opet one majstore da ovo poprave. Vidi ruže. Kad li su posadili ovolike ruže pored staze? Mora da je za vikend. Nema nikog. Nisam valjda opet došao prvi. Ni na jednom prozoru nema svetla. Što je zima odjednom? Samo mi je vetar trebao. Ko da se i ova staza produžila? I ova žvaka ljuta i dalje. Moram je pljunuti u ruže. Valjda me niko neće videti u ovom mraku. Pih, al sam baksuz, pravo pade na onu malu ružu. Moram je pokupiti. Baciću je u neku kantu. Koliko trnje imaju ove ruže? Jaoj, majko božija, sav se izgrebah. Neka je tu. Ko da me neko može videti? O, dobro jutro, šefe? Šta radim? Ništa, ispade mi žvaka pa rekoh da je dohvatim, al se sav izgrebah. Naružila ružu, šefe. Da, da, moram je pokupiti, ipak je ovo škola. Vidimo se, kasnije. Konačno je dohvatih. Ala lije ova krv. Sreća pa imam ove maramice.

Sad će šef valjda intervenisati da dobijemo struju, mada evo već se vidi po malo. Šta je sad ovo? Ovo kao da se i zgrada gimnazije promenila. Stvarno mi nije dobro. Ovo više ne liči na školu. Kao da je neka kafana. Šta piše ono iznad vrata? Bes protiv Mašina. Mora da je neko od kolega imao neki projekat tokom vikenda. Negde sam to već čuo. Bes protiv Mašina. Zvuči tako poznato. Ne, Ogi peva ono: Jedva čekam rat ljudi protiv mašina. Nije to. Daj da uđem. Nešto su mnogo izmenili. Da li sam ja bio pijan sinoć toliko da haluciniram celo jutro? Ne, samo dva piva kod brata Voje i to je to. Nije dovoljno ni za početak. Daj da uđem, pa da vidimo.

Pa, ovo stvarno kafana. Ali kao neka američka. Sva u drvetu. I to mahagoni pravi. Tata je sigurno ponosan kako razlikujem vrste drveta. Koliki šank. Moram napolje. Nemam vazduha. Pa, sad sam video šefa. Šta je ovo? Nema vrata. Ovo je zid. Pa, Silvestre, je li bilo već ludaka u tvojoj porodici? Do sad nije. Ali mi Laza ne gine. Žestoko mi nije dobro kad sve ovo vidim. A opet ovo i nije tako loše. Lepa kafana, kafić, šta li je? Samo malo prazna. Daj da sednem za onaj sto, ali leđa uza zid da ne završim ko Divlji Bil. Nema ni konobara. Alo, ima li koga? Vidi iza šanka samo pivo. Nema ništa drugo. Ovo je izgleda neka pivnica. Gimnazija se pretvorila u pivnicu. Majko božija.

Slaba je svetlost. Ne vidim nikog. Alo, konobar! Ima li koga, konobar?! Eno nekoga za šankom. Samo se glava nazire. Može li jedno pivo? Staropramen ako ima. Ćutljiv ovaj konobar. Pravo čudo. Takvih slabo ima. Šta mu je sad? Šta mu se ono širi kod glave? Ko krila da ima? Liči na pticu. Vidi nogama uzima dve flaše. To je sova. Evo je leti ka meni. Vidi nosi dva staropramena. Zažmuri, bog te tvoj, poludeo si skroz. Ček, da otvorim jedno oko. Evo pivo ispred mene. Drugo oko. Pivo na drugom kraju stola i sova iza njega. Mala sova. Sovica. Čudo je da je mogla i da ponese pivo. Debilu, je l’ čuješ sebe? Sova ti donela pivo. A bio si tako normalan. A evo sad pričaš sam sa sobom. I sa sovom. Gledaj kako me gleda. Nešto mi je poznata. Šta? Ti pričaš. Šta, neću valjda da pijem pivo ovako rano? Nije rano. Šta? Pivo se ne pije pre četiri popodne. Ti ćeš da mi kažeš. Možda i ne bi trebalo da pijem. Evo već pričam sa sovom. Ladan ovaj staropramen, baš me osvežio. Ne gledaj me sovo. Nešto si mi poznata, sovice. Da se nismo sreli već? Jesmo. Je l'? Gde? Ovde? U neka druga vremena. Ne sećam se, sovice, mada se od jutros skoro ničeg ne sećam. Ajde beži odavde. Šta kažeš? Nećeš. Dugo si me čekala, sovice? Pa, dobro popi pivo i ti. Gledam i ne verujem, po ko zna koji put od jutros. Sovica ustaje i uzima rukama i pije pivo i odlazi i nije više tako mala i kao da prilazeći šanku dobija neki ljudski obris. Ej, sovice, vrati se! Alo, daj bar još jedno pivo.

Od šanka prilazi odjednom neki konobar. Dobro jutro. Šta želim? Još jedno pivo. Ali sovica da mi donese. Kako koja sovica? Pa, sad je sedela sa mnom. Ko pijan? Pa, ne mogu biti pijan od jednog piva. Šta, već si viđao takve slučajeve? Pa nisam ti ja slučaj. Mada kao da mi je prošao metak kroz glavu. Daj još jedno pivo, pa ću da idem. Nemoj da mi budeš neprijatelj. Moram da upoznam neprijatelja, pa će mi postati prijatelj. Ko da napusti lokal? Ja? Što? Nisam pijan kad ti kažem. Samo mi nije dobro od jutros. Evo došao sam na posao. Znam da ne radim ovde, ali se moja biblioteka pretvorila u ovo. Neću da napustim lokal. Uostalom, nema ni vrata na koja sam ušao. Jebi se, neću da uradim to što mi kažeš. Znam da si jači i da možeš da me izbaciš, ali ako kreneš na mene možda te udarim pesnicom od čelika. Dobro, evo smiriću se. Biću miran kao bomba. Daj to pivo. Hvala. Eto sad je sve u redu. Sovice? Gde si? Nema je.

Možda sanjam ja sve ovo. Spavam sad u vatri! Spavam sad u vatri! Moram da uzmem moć nazad nad sobom. Kao da se ja ništa ne pitam. Probudi se! Probudi se! Probudi se!

 

****

 

Otvorim oči i čujem Rejdž sa telefona:

No matter how hard you try, you can't stop us now…

Alarm me budi, treba da idem na posao.

We're the renegades of funk...

Što je mračno napolju?! Ko da nema struje...

 

 




Sviđa ti se? Javi ostalima!

Važna napomena!

Stranica na kojoj se nalazite je automatizovani servis web magazina Helly Cherry.
Redakcija našeg magazina je posvećena objavljivanju autorskog materijala. Iz tog razloga, i zbog nedostatka vremena, naša redakcija ne piše vesti i najave za nove koncerte, izdanja i razne manifestacije.
Ipak, ostavili smo mogućnost organizatorima, promoterima i svima ostalima da svoja dešavanja najave upravo putem ovog servisa. Vesti i najave koje oni šalju se automatski objavljuju na ovim stranicama (u obliku, obimu i sadržaju koji su sami odabrali) tako da naša redakcija nije odgovorna za taj deo sadržaja.

Pratite nas na Fejsbuku